1.10.2011. hrvatska reprezentacija pod vodstvom Damira
Sisera otputovala je u Beč kako bi nastupila na austrijskom cup-u. Voljela bih
u ovom osvrtu na samo natjecanje prvo istaknuti njegove dobre strane, a to je
organizacija koja je u Austriji dosad uvijek bila na razini (podsjećam,
hrvatska reprezentacija prisustvuje austrijskom cup-u od 2008.g. otkad se u toj
zemlji osamostalio IFBB ogranak). Svlačionice su bile uredne i opremljene svim
što je natjecateljima potrebno kako bi se pripremili za izlazak na binu-ogledala,
svjetla, stolice, umivaonici, uredan toalet... Raspored samog natjecanja bio je
izvješen na svim vidljivim mjestima i u svakom smo trenu znali kad ćemo biti na
redu za izlazak. Poslije natjecanja mogli smo se i otuširati-što je velika
stvar za sve natjecatelje, a posebno one koji dolaze izdaleka. Također bih
izdvojila jednu prekrasnu gestu samog organizatora natjecanja, a to je
profesionalni 'photo-session' koji se odvijao u prostoru iza svlačionica i koji
je bio besplatan za sve sudionike natjecanja. Vaganje i mjerenje odvilo se vrlo
brzo pa smo se svega pola sata nakon dolaska u Beč mogli uputiti u svlačionice
gdje me dočekala vrlo ugodna gesta domaće austrijske reprezentativke, Christine Schranz,
koja me odmah prepoznala i prišla mi kako bi se upoznala sa 'svojim
idolom', citiram. Bez obzira koliko puta doživim ovakva priznanja na inim
međunarodnim natjecanjima, uvijek mi godi čuti ih jer se onda i osjećam kao da
sam zaista postigla čuda u body-fitness svijetu te dobivam motivaciju za
'zapeti' dalje. Kod kuće me je dočekala i pozivnica za grand prix Pepa-Opava
21. i 22. 10. od Stanislava Pešata osobno, što me jako razveselilo budući je to
moje omiljeno međunarodno natjecanje.
Zrinka Fišer
Sad slijede kritike samog natjecanja, a one se odnose prvo na suđenje. Na austrijskom kupu nije sudio nijedan međunarodni i priznati sudac osim Damira i Nade Siser te su bili neminovni katastrofalni propusti. Prije svega treba istaknuti poredak djevojaka u bodyfitness-u. Iako je gore spomenuta austrijska natjecateljica (inače vrlo draga djevojka s kojom sam ugodno popričala nekoliko puta tijekom tog dana) prezentirala vrlo dobru formu na bini, brojni nedostatci u njezinoj figuri nisu joj mogli donijeti pobjedu. Amaterske sudce to pak nije spriječilo da ju postave na prvo mjesto. U nedjelju, dan poslije natjecanja, međunardno priznati ugledni austrijski sudac, Mario Volpe, koji nažalost nije sudio na tom natjecanju, zvao je kako bi se ispričao i nama i samoj IFBB sudačkoj komisiji zbog nepoštenog suđenja. Samo bi potpuni neznalica ili netko vrlo pristran previdio nedostatak mišićne mase na nogama Austrijanke, asimetričnost gornjeg i donjeg dijela tijela kao i nedostatak detalja na leđima-kako je to rekao sam Volpe. Uzevši sve to u obzir, progutala sam knedlu (i nije mi prvi put da sam to morala učiniti) i shvatila svoje drugo mjesto kao prvo-kakvim je trebalo i biti. Naše ostale tri body-fitnessice također su se plasirale u finale ali, po meni, u diskutabilnom poretku.
Video isječak sa natjecanja (bodyfitness kategorija počinje otprilike u sredini videa)
Nadalje se mora spomenuti ocjenjivanje T-walka kao zasebne runde, što je protivno IFBB pravilima. Spomenuvši T-walk moram reći da nas sve tu čeka još mnogo posla jer neukusno mahanje stražnjicom kao ni elementi bikini prezentacije nisu aduti koje trebamo nositi sa sobom na svjetsko prvenstvo.Također je u jednom trenutku tijekom samog suđenja u bodybuilding kategorijama Nadi Siser prišao koordinator natjecanja i rekao kako nema ocjenjivanja prilikom pose-downa jer se to smatra odugovlačenjem. Strašno. U muškom bodybuilding-u također je bilo velikih propusta od kojih ću izdvojiti samo šikaniranje Saše Peteka, slovenskog reprezentativca, koji je unatoč očitoj nadmoćnosti jedva odnio pobjedu i to za jedan bod razlike. Valja spomenuti i gešku u popisu djevojaka koje su ušle u finale bodyfitness-a gdje su zaboravili staviti Evu Rusan što bi malo uzdrmalo bilo koju natjecateljicu, moram priznati.
S lijeva na desno: Vanja Sajko, Miljana Pavković, Veronika Blažev
Kritiku moram uputiti i samoj hrvatskoj repreznatici čije neke članice nisu shvatile poantu zajedništva i snage koju takav tim treba nositi. Reprezentacija postoji kako bi se natjecali kao ekipa, pomažući jedni drugima i kad nas ide dobro i kad nas ide loše, kako bi skupa gladovali prije natjecanja i skupa se častili nakon istog. Damir, Nada i Mario su također članovi reprezentacije i kao takve ih moramo tretirati-oni se 'ne podrazumijevaju' niti su tu kako bi nam nosili kavu i čokoladice, npr. Zahvaljujući njihovim stručnim savjetima (bez kojih neke naše natjecateljice ne bi uspjele kotirati tako visoko na ovom natjecanju) kompletni smo i spremni za nastupe na međunarodnim binama. Nadam se da ćemo uspjeti riješiti ove nedoumice oko kodeksa ponašanja u hrvatskoj reprezentaciji jer nas očekuju još dva velika natjecanja na kojima moramo dati sve od sebe.
Hrvatska reprezentacija na putu u Beč
Dakle, uzevši sve u obzir, možemo ipak slaviti jer je cijela hrvatska reprezentacija bila u finalu pa je tako pored mog drugog mjesta treće mjesto otišlo Veroniki Blažev, četvrto Evi Rusan, a šesto Vanji Sajko. Peto mjesto osvojila je Brazilka Priscilla Katzmair. Miljana Pavković, naša najveselija builderica i vrijedna članica reprezentacije, bila je jedina u svojoj kategoriji pa je iskoristila priliku kako bi 'osjetila' binu prije nastupa na svjetskom prvenstvu u Novom Sadu koje nas očekuje 14-17.10. (Milje, ovaj put ja častim kavom ;) ) Meni je ovo prvo natjecanje nakon pauze koju sam uzela zbog trudnoće i osobno se smatram pobjednicom što zbog same pobjedničke forme koju sam opet uspjela postići, što zbog prvog mjesta koje mi je ipak trebalo svakim pravom pripasti. Također bih se zahvalila Damiru i Nadi Siser koji su nam omogućili nastup na ovom natjecanju tijekom kojeg su se neprestano brinuli za nas i dijelili nam neophodne smjernice kako što bolje prezentirati svoju formu, kao i Mariu Jarnečiću koji se pobrinuo da tu svoju formu prezentiramo savršeno namazane. I za kraj izdvajam Vanju Sajko kao neizostavni dio hrvatske reprezentacije koja svojim veselim duhom unosi vedrinu u naš tim. Bravo Vanja! Zahvaljujem se svom sponzoru Scitec-u koji su me obasuli čestitkama po povratku iz Austrije. Dečki, hvala vam još jednom!
Zrinka Fišer