Rado bi napisao blog o nečemu što volim, ili o onome što me zanima, recimo o MET treninzima i o njihovoj pozadini, zašto ih toliki broj ljudi voli, itd. Ali druge stvari dolaze na vidjelo, i moje misli usmjeravaju u sasvim drugom pravcu. Ova napomena je jako važna. Znam da može pomoći onima koji su otvoreni prema novinama (inovacijama). Drugima - upravo onima, kojima govori, nažalost, u većini slučajeva neće biti od nikakve koristi, neće na njih djelovati. Onima koji nisu toliko u natjecateljskom svijetu bodibildinga otkriti će malo više od onog što bi oni zapravo željeli znati. 

Zbog načina izražavanja neću se ispričavati. Valja znati da se u ovom blogu miješaju ljutnja i druge emocije također. Ako bi i sačekao da se malo odljutim, ni to ne bi pomoglo. Reći ću samo da ću se nastojati izražavati diplomatski koliko god mogu, ali ovo sljedeće jednostavno moram iz sebe izbaciti. 

Zbog jednog bodibilding bloga rijetko ostajem budan cijelu noć. Ali ovaj me nije samo drzao budnim, nego me i namučio, namamio suze na oči i izazvao ljutnju. Već dugo, jako dugo, nisam bio ljut zbog ničega. Dakle, doista mora biti nešto ozbiljno da bi mene poljuljalo. Ako netko ovo pročita prije nego što bude prekasno, tada su se utrošeno vrijeme i emocionalna energija isplatile! 

Još na početku moramo nešto razjasniti: ja treniram sportaše. Ja ne treniram bodibildere. Nedavno sam shvatio da ja zapravo nikada nisam trenirao bodibildere. Ako mi se obratiš jer želiš smanjiti kilažu i osjećati se snažnije i bolje; ili želiš korigirali probleme metabolizma, moj stav je uvijek isti. 

Treniram sportaše. Ne moraš sam sebe shvaćati nekim vrhunskim sportašem, ali stav s kojim pristupimo stvarima izgradit će između nas odnose uslijed kojih ćeš početi razmišljati i osjećati kao pravi sportaš. Na kraju ćeš uslijed tvog vlastitog stava postati sportaš. To ne znači da ćeš postati pobjednik, prvak, ali će svakako nadmašiti onaj cilj zbog čijeg dostizanja si se probudio. Siguran sam kako su svi moji klijenti, koji su se zadržali uz mene, prošli ovu preobrazbu. Ponovio bih dakle, ne treniram bodibildere. 

Sportaši kojima se bavim, moguće, sebe izražavaju prijavom za bodibilding natjecanja, ali ovo ima sasvim drugo značenje od onog kada kažem da vježbam bodibildere. Nedavno sam primijetio da je to jedinstvena razlika između mene i ostalih trenera.

Ovo je bio dugačak uvod, pogledajmo sad našu temu!

O oštećenju metabolizma govorio sam i u prijašnjem blogu, tako da ću iz ovog sada to izostaviti. Dovoljno je samo reći da svakua smiješna "dijeta s povrćem", te konceptualno slično zbrkani pristupi rezultiraju sa mnogo više žrtava nego prvaka. U muškom bodibildingu pak upotreba doping sredstava zaprima toliko apsurdne razmjere, da se moram izjasniti protiv toga. 

2004-godine u Torontu, na Pro Show-u sam pozirao kao gost. To nije najprestižnije profesionalno natjecanje. U više navrata sam bio iza kulisa na natjecanju Mr. Olympija, na Arnold Classicu i na drugim profesionalnim natjecanjima. Ono što sam tamo vidio, oduzelo mi  je volju da se bavim s ovim profilom sportaša te da ikada više dođem u bilo kakav kontakt s njima. Nakon mog nastupa otišao sam kroz stražnja vrata, i zakleo se da ću sve daljnje kontakte s ovim svijetom izbjegavati.

Ovaj sport se mnogo promijenio i to ne u svoju korist: 

Vidio sam mladiće, koji su imali prave rane na mjestima lokalnih injekcija na svojim mišićima Jednom drugom sportašu je pak bilo mučno, jer je, kako sam rekao, cijelu noć bio budan, kako bi sebi u sve moguće dijelove tijela ubrizgavao Esiclene injekcije, a to znači 50-60 injekcija s inzulinskim iglama, što mu se i vidjelo na tijelu. Bilo je i drugih stvari, ali meni je već bilo dosta što sam i to vidio i čuo.

Izvršio sam svoju dužnost, i otišao kroz stražnji ulaz. U tom trenutku sam znao da, ako nisi dio rješenja, tada potpomažeš problem. Načelno imao sa na natjecanju svoje mjesto gdje sam mogao dijeliti potpise, i mogli su me i fotografirati, ali nisam imao volje čak ni za to. To više nije bio moj sport. Ne onaj, kojem sam se zavjetovao, kada me je legendarni Bill Pearl uzeo pod svoje okrilje 1989. tijekom Muscle Campa u Los Angelesu. Bill je pred svima izjavio kako će ovaj mladić (govorio je o meni) dati nešto trajno ovom sportu. To nikada nisam zaboravio. 

Od tada samo promatram kako ova grana sporta tone sve dublje i dublje. Sama bodibilding industrija se oslanja i popušta u nevjerojatnoj mjeri ekstremnim fanaticima i idiotima. Smatram skandaloznim što jedan od najčitanijih magazina posvećuje mjesečnu rubriku idiotu, čije su ruke od ubrizganih tvari u pravom smislu riječi eksplodirale. Konkretno, jednom sam pročitao nešto iz tog članka i zgadilo mi se. Način na koji je govorio i ponižavao žene, sebe samog i po mom mišljenju i sami časopis i cijelu bodibilding industriju – još je više pojačalo moju odluku, da ostanem van onoga u što se ovaj sport preobrazio. Nakon toga A&E TV je napravio dokumentarac o tom čovjeku! Dakle, on mene ne zastupa. Nikada i nije. To nije bodibilding. Ne znam što je to, ali bodibilding nije. I ono što je također sigurno, nema nikakve veze ni sa sportom!

Postoje i vrlo pametne internet stranice koje dijele "farmaceutske" savjete. Ali to ne čine zdravstveni stručnjaci, nego neki drugi mišićava mozga. Tužno je što postoje internet stranice koje se zovu "Zvijeri dopinga. Njihov sadržaj ne poznajem, a ni ne želim upoznati. Pa kakvu poruku oni šalju?

Kao što znamo, ova sportska disciplina je u proteklih par godina odnijela nekoliko života. Ne moram ih nabrajati. Mnogi imaju ozbiljne zdravstvene probleme s kojima će se boriti do kraja života. Ali svejedno mnogi lokalni slavoljubci na amaterskoj razini redovito se uništavaju. Poruka nekako zapne negdje usput. Isplati li se zbog profesionalnog natjecanja u sportu gdje je nagrada NULA  kraći životni vijek, ili doživotni zdravstveni problemi? Uzalud sam pokušavao brojne djevojke i mladiće uvjeriti, da je "više je bolje" pristup samo jedan mit. Ishod ove bitke za mene je poguban, a s time istovremeno gubim svoje poznanike i prijatelje, koji su shvatili moderno oblikovanje tijela kao natjecanje kemijskog naoružanja. Ja osobno poznajem više natjecatelja, koji su umrli.

Prošle godine sam dobivao e-mailove od mladića koji su upali u ovu kategoriju. 13-ro od njih pati od kroničnih smetnji jetrenih funkcija i nikada neće biti sposobni za rad. 7-8 njih ima problema s bubrezima, ili su im bubrezi bolesni, ili imaju općenite probleme s bubrezima. Nakon prošlogodišnje sezone njih 12 mi je pisalo o razvijenoj kardiomiopathiji (oboljenje srca). Mnogi su izvijestili o bakteriološkoj infekciji koja nastupa u krvi izazvanoj nečistim iglama i zagađenim doping sredstvima (sve više se šire u domaćoj proizvodnji). 

Uslijed upotrebe inzulina kod mnogih nastaju razne bolesti gušterače. Većina do kraja života mora uzimati lijekove (s time da im se životni vijek može skratiti). Oni se brinu i boje se i samo bi željeli ponovo postati normalni. Ali se to ne može desje nemogućeiti. Zašto?

Zato, jer ih je onaj bodibilderski pristup, kojem su tako dugo bili izloženi, zarazio. Internet stranice koje govore "za sve je potrebno sredstvo" su veliko iskušenje. Ali i "samo još jedna kura, da vidiš razliku" pristup u brojnim situacijama izazove nepopravljive zdravstvene probleme, ili uzrokuje smrt.

Malo njih o tome ozbiljno razgovara. To je ona  mala prljava tajna, koja posvuda postoji, i svi misle, da se to dogodilo ''samo onom tipu''. Ljudi, probudite se i progledajte uz znakove upozorenja! Ne bi želio izgubiti još jednog čovjeka kojeg poznajem u ovom sportu. Prošli tjedan sam jednog skoro izgubio!

To je njegova priča, na njemu je da vam ispriča, zato ja neću ništa govoriti. Kao i mnogi drugi, ni on nije poslušao moju poruku "i manje je dovoljno", te da je krajnje vrijeme da prekine sa poziranjem kada se pojave problemi. Kao i mnogi drugi, zaobilaze me, jer znam što i u kojoj količini uzimaju. Jednostavno ne žele čuti moje mišljenje o tome (a kasnije je već kasno). Poznajem šestero njih koji su već umrli, a bili su u tridesetim ili četrdesetim godinama. Drugi će do kraja života biti bolesni. Sve zbog "ekstremnog mentaliteta internetskog bodibildinga" , koji je zavladao. 

Na brojnim internet stranicama smatraju da Scott ne zna što se događa danas. Dopustite mi da vas malo prosvijetlim! Scott zna! Scott zna više nego svi vi zajedno! Scott je odlučio da njemu ne treba ovaj način života koji sve zloupotrebljava. Ironično je što sam postigao vrhunac u ovom sportu i mnogo godina sam prisutan sa svojim klijentima. I ipak oni, koji nikada nisu bili na vrhu, misle da bolje znaju. A sada neka me svi stručnjaci sa "neta" poslušaju! Samo zbog toga što šalješ 1000 poruka na razne forume ne znači da si načisto s time što govoriš, ili da ono o čemu govoriš ima smisla.

OK, gdje da započnemo? Prošle godine troje ljudi me molilo da im pomognem u pripremama za najprestižnije profesionalno natjecanje. Sve sam ih odbio zbog raznih razloga. Jedan od njih mi je poslao da pogledam opis svoje kure. Ovako nekako je izgledala: hormon rasta, IGF1, inzulin, testosteron propionat, Sustanon, Trenbolone, Deca Durabolin, Masteron, Proviron, Winstrol V, Cytomel, Cytadren, Arimidex, Clenbuterol, Anavar. O količinama da vam ne pričam!

Naravno, uz sve to uzimao je lijekove zbog visokog tlaka i povećanog kolesterola. I kao 70% onih koji trajno uzimaju steroide, koji su u zadnje vrijeme uspostavili kontakt sa mnom, još uzimaju antidepresive i sedative. To znači 20 tableta različite vrste i jačine u jednom organizmu, u puno većoj dozi od propisane. Rezultati jetrenih funkcija vjerojatno su vrtoglavo visoki, ako bi se uopće itko usudio napraviti takve pretrage. Mnogi su na vlastitoj koži iskusili, kako nakon, npr., četiri mjeseca nakon zadnje kure sa početkom uzimanja antibiotika ili slično potrebnog lijeka dolazi do ozbiljnih zdravstvenih! Isto vrijedi za probleme s bubrezima. Trenbolone izaziva teške smetnje s bubrezima u bodibilding sportu. 

Naravno, odbio sam kandidata. U tome nikako neću sudjelovati. Ono što me je doista naljutilo, bila je njegova želja da pregledam tu listu, i što bi ja još k tome dodao. Zar je on poludio?

Po mišljenju vrhunskih zdravstvenih radnika uzroci većine modernih bolesti, nepravilnosti i raka su prevelika kiselost organizma. To je pravi korijen problema bez obzira na to u kojem obliku nastupa rak. Ovi stručnjaci također znaju da najučestaliji razlog pretjerane kiselosti leži u lijekovima koji se izdaju na recept! Sada zamisli, kakvo je djelovanje na metabolizam i fiziologiju ako netko uzima više od 20 farmaceutskih pripravaka! Ako je to prvenstveni uzrok teških bolesti, raka i srčanih problema, zašto bi netko tako ludo postupio sa svojim tijelom? To pokreće lavinu. Moguće je da se zlo neće dogoditi tijekom kure, već tjednima ili mjesecima kasnije.

Većina njih je, s kojima sam razgovarao, jako požalila zbog svega. Žele promijeniti stav drugih bodibildera, ali svojom pričom ne žele izaći pred javnost. Mnogi na netu skaču sa stranice na stranicu, i nečiji zdravstveni problem lako postaje tema brojnih foruma, ili tema spletki iz teretane. Takva je ljudska priroda. 

Ali drugačije ako posjetiš nekog svog poznanika, i vidiš da ga aparati održavaju na životu, i ne može se znati da li će dočekati slijedeće jutro. To ne bi smjela niti jedna obitelj, niti jedan član obitelji doživjeti. I to sve zbog čega?

Moj prijatelj Tommy Hall nije imao sreće, nije nekoliko upozorenja. Njegovo jedino upozorenje je bilo nedostatak zraka, kao i kod mnogih bodibildera, koji mi pišu. Nedostatak zraka u krugu bodibildera ne bi trebala biti briga, jer je to više karakteristično za debele ljude. Ali debljanje pod krinkom povećanja mase, ili jednostavno svakodnevna pretilost znače isto strukturalno opterećenje za organizam. Tommyjevo slijedeće upozorenje je srčani udar, što je platio svojim životom. 

Neprestano sam se pitao: zašto se to sve događa? Pokušao sam naći razloge, ali sam vidio samo tragediju. Tjedan dana prije smrti, Tommy je rekao jednom kolegi: "Želim postati zvijer!" Njegova želja se nije ostvarila. Već neko vrijeme nije tražio nije tražio moje savjete, jer mu se nije sviđalo što sam mu odgovarao. 

Ovo nas vodi do druge teme: do stručnosti. Što to znači danas u bodibildingu? Znam što znači meni, ali mi se čini da sasvim nešto drugo znači par ljudi koji sebe smatraju "teškim stručnjacima". Poznajem jednog tipa koji je jesenas pobijedio na jednom prestižnom natjecanju. Na show-u težio je 102 kg. Neposredno nakon toga njegov trener (iz prve linije) rekao mu je da do božića treba narasti na 136 kg! To bi trebalo biti neki vic? To je profesionalni savjet? Kakve veze imaju onih 34 kilograma stečenih za 3 mjeseca sa funkcionalnošću, zdravljem, ili sa uspjehom? Ova vrsta naglog i značajnog povećanja težine vodi do pada uspjesnosti, umjesto povećanja. Poruke postaju sve perverznije! Ja sve manje i manje nalazim smisla u njima. 

I još nešto onome ili onima, koji reklamiraju gore spomenutu "profesionalnu" kuru. Kakve veze to ima sa stručnosti ili sa stručnim savjetom? To je primjena "krajnosti". 

I prije nego mi prigovorite što kritiziram nekog XY stručnjaka, razjasnimo nešto! Postoji  izreka da "mali umovi govore o ljudima, osrednji o slučajevima, a veliki umovi o koncepcijama". Kada govorim o treningu, ili dijeti, koja nema smisla, tada govorim o koncepciji koja je iza toga, a ne o ljudima koji stoje iza njih. Problem je, što je vladajući mentalitet previše uvriježen. Internet stranice potpuno krivo upućuju, i doista ispada da slijepac vodi ljude koji ne vide. Dosta mi je slušati tvrdoglave mlade ljude koji govore kako liječnici nemaju pojma o čemu govore. To bih želio čuti od jednog liječnika bodibildera! .Liječnici itekako znaju čitati krvnu sliku. Znaju što znače funkcionalne pretrage bubrega ili jetrene probe, te na kakve bolesti rezultati upućuju. Znaju kako mogu procijeniti da li je rad srca normalan ili ne. Činjenica je da upravo bodibilderi ne znaju što govore ako je riječ o ovoj temi. A neznanje nije opravdanje!

Nedavno mi je klijent poslao slijedeći link:

http://www.professionalmuscle.com/forums/showthread.php?t=16710

Riječ je o ispovijedi jednog mladića koji je zbog svoje kure umalo izgubio život. 

Ja ne posjećujem bodibilding stranice na netu, ovaj link sam pročitao jer je moj klijent imao par pitanja vezanih uz navedeno i nekoliko komentara na temu. Ali samo sam se uvjerio u to koliko je sve postalo ludo i izmanipulirano. Kao što sam već puno puta rekao, bodibilding stručnjaci su najčešće samo zbog svoje slave stručnjaci, ali ustvari nisu. Vrijeme je da netko progovori. 

Vrijeme je da ljude privolimo da treniraju naoružani koncepcijom časti i ponosa. 

Ne možeš saznati od kakvog si kova, ako jednostavno primijeniš jednu kuru i narasteš! To je lako! Na seminarima uvijek napominjem, da sa tim mentalitetom postoji problem, jer ako si idiot od 85 kg i kreneš sa treninzima, ali tijekom vremena ne učiš o sebi, već upotrijebiš jednu kuru kako bi narastao, na kraju ćeš postati samo primjetniji idiot od 100 kila. Ovom ludilu, dečki, treba stati na kraj! Pogledajte oko sebe, što se događa, ne samo u teretani, već općenito!

Ima još nešto, što je sasvim jasno. Brojni lokalni bodibilderi su "svjetsko" smetlište! Često nastaje neprijateljski i otrovni okoliš na najvišoj razini, što sam i ja sam iskusio. Sada govorim o njihovoj socijalnoj subkulturi. Strašne stvari se događaju. Potpuno iskrivljeno razmišljanje. Način razmišljanja mnogih je prava tragedija! Želiš umrijeti, ili do kraja života biti bolestan jer želiš imati bolje tijelo i hvaliti se kako si "prešao na slijedeću razinu"?

Mnogi misle: "Meni  se to ne može dogoditi". S tim se ne mogu složiti.

Kažem da ljude ne pripremam za bodibilding natjecanja? Naravno da nije tako. Trenutno oko 9 mojih ljudi kreće na natjecanje Nacionalnog Prvenstva. Nadam se da će temeljem iskustva stečenih  samnom na pozornicu stati kao sportaši, a ne kao bodibilderi. Ne moraš se natjecati  da bi ostvario nešto značajno. Fit oblikovanim curama koje su upropastile svoj metabolizam, sam savjetovao da se na nekoliko godina ostave natjecanja. Često je to najbolji način da saznaš zašto si se počeo baviti sportom.

Jučer navečer na CNN-u u Larry King show-u gostovalo je nekoliko ljudi koji su prije nekoliko godina bili učesnici American Idol natjecanja. Niti jedan od njih nije pobjednik. Kada ih je upitao, koja je njihova poruka, rekli su da im je život puno bolji od American Idola. 

Istaknuli su kako su shvatili da ne treba pobijediti na natjecanju kako bi profitirali, i to je njihove živote pozitivno promijenio.

Na trenutak sam se zamislio i shvatio kako ovakav mentalni sklop nedostaje iz bodibilding industrije. Natjecateljsko okruženje je često toliko neprijateljsko i otrovno, nije poticajno, sasvim iskrivljuje natjecateljski duh. Dečki, to ne bi trebalo tako biti, o tome treba govoriti!

Znam da sam malo skrenuo s teme. 

Postoji među trenerima jedna stara izreka: "Ako želiš da ja postanem odgovoran za pripremljena jela, tada mi dozvoli da ja nabavim namirnice." Naša industrija bi trebala ozbiljno ispitati tko je predstavlja, čiji glas smijemo saslušati, koji je vladajući mentalitet, koja je pravilna strategija.     

Umoran sam. Umara me što dobivam pisma od stranaca koji su zastrašeni i zbunjeni zbog naglo nastalih zdravstvenih komplikacija koje njihove živote usmjeravaju na sasvim drugu stranu - na pravce koji se mogu sasvim izbjeći. Umara me kada čujem da neki od bivših klijenata, poznanika ili natjecatelja umire iz idiotskih razloga ili u izguamlobe svoje živote. 

Zašto? Zbog 50 cm opsega ruke? Zbog kvalifikacije na nekom profesionalnom natjecanju? To je ludost. Nema smisla. Ako je to potrebno, ja ću izostati. 

Potrebna je stručnost kako bi ljudi postigli ciljeve za koje se isplati boriti. Ali i psihičko zdravlje je važno. Oblikovanje tijela je jedan proces, i kao mnogi drugi procesi, promijenit će tvoj život. Natjecanje može postati vrijedan dio toga, ali pobjeda je rezultat procesa, i u tome je natjecanje sekundarno.

Ne znam odgovor na sve, ne tvrdim da znam. Ali znam da trenutno u našem sportu poruke koje struje do masa su loše i zbunjujuće. Mislim da je vrijeme vratiti se osnovama: intenzivan rad i žrtvovanje u teretani. Samopoštovanje, poniznost, samopouzdanje i motivacija. 

Antiteza bi bila zamisao da je put do blaga popločen dopunskim proizvodima, doping sredstvima, s ovakvim i onakvim pripravcima, s intrigama i voodoo-om. 

Vjerujte mi, ne želim ovim blogom nikoga uvrijediti, mada se to može dogoditi. Ja pak smatram uvredljivim to što netko zbog zaluđenosti s ovim sportom mora umrijeti.  

Ovaj blog preporučujem onima koji su dobili još jednu šansu. Jednu šansu da ispravi nešto loše. Šansu da napravi nešto stvarno opipljivo. Jednu šansu za opstanak. To je poklon. Dakle, posvećujem ga tebi i želim da se oporaviš! Neka te Bog blagoslovi! Postani ponovo snažan!

Reakcije na članak: 

Dan Fedulek...

Huu! Toliko toga mogu reći! Već sam prije sat vremena prekinuo sa čitanjem tvog članka, ali još uvijek plačem. Još uvijek sam u bolnici, tu sam već tri tjedna, i nema točnog datuma kada će me otpustiti.
 

Zahvalan sam, Scotte, na ljubaznim  riječima i spiritualnim savjetima, s kojima si me savjetovao ne samo sada, u satima očaja, nego od onda od kada se poznajemo, i od onda od kada sam shvatio da me voliš onakvim kakav jesam, a ne zbog mojih postignutih uspjeha. Da barem mogu isto reći za više njih u mom životu, koji me nazivaju svojim prijateljem. 

Naime, oni koji ne znaju, na mene se odnosila napomena, da je "to njegova priča, na njemu je da vam ispriča", i vremenom, kada se sve činjenice razjasne, tada ću i učiniti. Situacija je takva, Scotte, da me je obitelj doista izgubila, jer sam oko 5 minuta bio proglašen mrtvim, ali sam onda dobio drugu šansu. To je sigurno tako zbog maksimalnog truda liječnika, ali je sigurno, da sada više neću uzimati zdravo za gotovo to što sam još uvijek na Zemlji.

U proteklih 8 mjeseci tri puta sam završio na hitnoj. Bilo je problema sa srcem, zatajili su mi bubrezi, jetra također, i nakon toga mi je i srce stalo ... smrt! To se dogodilo tijekom priprema za moj profesionalni nastup, što se više nikada neće dogoditi. Ono što je još gore jest, da su ta događanja narušili mentalni i duševni mir mojih voljenih, koji se nisu miješali u ništa, a sada samo mogu promatrati i moliti za moj oporavak. 

Kako sam već rekao, točan "zapisnik" moje priče trenutno se ne može sastaviti iz više razloga. Najvažniji je taj da mi je potrebno vrijeme da dospijem u takvo mentalno stanje u kojem ću imati snage suočiti se sa nekim stvarima. Kao drugo, nemam svjesno sjećanje na prvih 4-5 dana dospijeća u bolnicu, i moja priča još nije završena. Još uvijek ima poglavlja, koje se pišu. 
 

Ali ja sam voljan istupiti u javnost i ovo dodati Scottovom blogu. Oblikovanje tijela nije mi donio status super junaka koji sam tražio kada sam prvi puta krenuo s tim. Umjesto toga, sasvim slikovito mi je ukazao na moju smrtnost. Mentalno i fizičko "onečišćenje", o čemu Scott govori, je razlog što mi ne nagradu za trud.   

Ja sam svojom voljom u takvu, najgoru situaciju doveo one ljude, koje najviše volim. Oni su morali svoje živote ostaviti sa strane, kako bi mogli juriti i spašavali moj. Nitko od njih ne smatra da im se moram ispričati zbog svog egoizma, ali me to svaku noć proganja kada odem na počinak u svoju malu bolničku sobu, i zato noću sjedim pored svog kreveta i lijevam suze niz dlanovima sakriveno lice. Ali nemojte me krivo shvatiti, ne oplakujem sebe! 

Žalim zbog boli koju sam nanio dušama mojih voljenih.
 

Točno kada, kako i gdje će moja priča biti ispričana, još nije sigurno. Ali poruka će biti identična Scottovim riječima: " Ako netko ovo pročita prije nego što bude prekasno, tada su se utrošeno vrijeme i emocionalna energija isplatile!''

Jako je tužno što moja uspješna bodibilderska karijera s titulom državnog prvaka, i priznanje, u ozračju poštovanja, koje sam dobio od svojih kolega nije bilo dovoljno i ja sam se doveo do toga da svoj 37. rođendan provedem bez torte. Doveo sam se do toga da moram zamoliti sestre da me oslobode infuzije, katetera i posude za nuždu kako bi samo malo vratio  dostojanstvo onog čovjeka, koji sam nekada bio.

Zahvaljujem se svima koji su bili i još uvijek jesu uz mene, znate svi na koga mislim. Za sva vremena ste me obvezali svojom ljubaznošću, suosjećanjem i potporom. 

Dan Fedeluk