Još ga ne poznaju dovoljno, ali je već legenda među dodacima za prehranu: Najbolji brzi ugljikohidrat u svemiru!

  Vitargo je ugljikohidrat, koji ima glikemijski indeks identičan dekstrozi (glukoza, grožđani šećer) tj. istom brzinom dospijeva u krvotok- ne postoji brža stvar u razgradnji ugljikohidrata. Sve je to vrlo bitno poslije treninga, kada želimo sto brže dostaviti hranu za mišićne stanice i nadomjestiti potrošene rezerve mišićnog glikogena.

  To je jedan od ključeva anabolizma: vraćanje hrane mišićima neposredno nakon treninga. Kada mišićne stanice gladno jecaju i čeznu za hranom – konkretno nedostaje mišićnog glikogena i pojavljuju se mikroozljede na mišićnom tkivu – ponovno punjenje hranom je stvar „života i smrti”. Postoji tzv. prozor od sat vremena nakon treninga, kada mišići u većem intenzitetu mogu primiti hranu – stoga je najvažniji obrok odmah nakon treninga, a za to su najučinkovitiji razni dodaci prehrani, jer oni, za razliku od čvrste hrane, ne trebaju proći cijeli probavni ciklus. Znači, aminokiseline najbrže apsorbirajućeg izvora bjelančevina – izolat proteina od sirutke – brže dospiju do mišića nego da žvačete piletinu nakon treninga.

Brzi ugljikohidrati koji se uzimaju nakon treninga imaju dvije prednosti: s jedne strane oni stabiliziraju rezerve ugljikohidrata u korištenim mišićima, a sto je jos važnije, izazivaju inzulinsku reakciju:  zbog njihovog utjecaja se povećava razina inzulina, a inzulin, kao transportni sistem hranjivih tvari unutar tijela, dostavlja ugljikohidrate i aminokiseline u područja gdje je potrebna hrana (u trenirane mišiće). Nije glupost u to vrijeme uzimati kreatin, proteine ili vitamine i minerale.

  Taj zadatak bi odradio i grožđani sećer, ali on ima svoja 2 problema: jedan je količina – nismo curice, ali - taj miks nakon treninga će biti prilično sladak sa 30-40-50 grama šećera. Drugi problem je negativni utjecaj grozđanog šećera na osmozu. Mix od tog šećera „sjeda na zeludac”, što znači da uvuče vodu u želudac i s time blokira apsorbiranje, a zauzvrat nudi i želučane tegobe i napuhnutost, s čim nas i sprječava da unutar tih sat vremena imamo jedan pravi obrok.

  Za razliku od grožđanog sećera, Vitargo djeluje potpuno suprotno: olakšava apsorbiranje hranjivih tvari. S njim možemo izbjegavati sve neželjene nuspojave:  turmiks sa 200grama Vitarga sasvim se normalno može popiti, što nije slučaj sa turmiksom od iste količine dekstroze. Nije sporna stvar da ima neutralan okus, iako postoji i u raznim ukusima u obliku transportnog sustava kreatina, osnaženog glutaminom – to je Vitargo CRX.

Kako je Vitargo upao body building?

  Vitargo je vjerojatno bio namijenjen prvobitno drugim sportašima za unos ugljikohidrata za vrijeme i poslije treninga, a da međutim ne prouzrokuje tegobe u želudcu – nije dobro ako sportaši nakon trčanja povraćaju. U body building je vjerojatno dospio zahvaljujući profesionalnim bilderima, koji su otkrili da izvrsno odgovara u punjenju ugljikohidratima u velikim količinama. Postoje određene neprirodne metode – npr. korištenje inzulina – kada je veoma potreban brzi unos uljikohidrata u velikim količinama: piju se turmiksi i sa 200gr ugljikohidrata. Tako se ispostavilo da će za tu upotrebu biti najbolji izbor Vitargo, kojega inače švedski proizvođač proizvodi od kukuruznog škroba.

I ja sam se upoznao s njim istim putem, pomoću informacija od profesionalaca. Toliko sam Scitec-u pričao o tome da su počeli ne samo proizvoditi, nego sam dobio i vreću od 25 kila od čistih Švedskih sastojaka. Naravno, to sam odavno potrošio, ali od tada koristim samo taj proizvod nakon treninga – i napokon ne moram povraćati nakon treninga, bez obzira na to koliko je masivan turmiks.

Jedina slaba točka mu je cijena – doduše u usporedbi sa grozđanim sećerom – ali ako imate neke veće ambicije, i uz to imaš sve štoo ti je potrebno, stvarno se isplati.
Nije sporna stvar ni da je prošle godine osvojio nagradu Ugljikohidrata Godine!