Još negdje oko 1998. godine, kad sam se počeo baviti s hormonom leptinom, došao sam do zaključka da djelovanje te tvari, koja se veže za količinu tjelesnih masti, bar djelomično objašnjava početni efekt. Leptin se dokazao kao ona srednja karika koja nedostaje, a koju sam tražio već otprilike 10 godina.

Uzmimo jednoga debelog, neaktivnog početnika. Zbog nagomilanih tjelesnih masti kod takvih ljudi dolazi do takvih adaptacija u organizmu koje uz osiguranje odgovarajućeg podražaja omogućuje da djelotvornije mobilizira svoje masne naslage kao gorivo.

Ako konkretno pogledate među procesima prilagođavanja jednoga debelog tijela – inzulinsku rezistenciju na cijelo tijelo i posebno u odnosu na masna tkiva – možete primijetiti da je do toga došlo da bi zaustavilo daljnje taloženje masti i pomoglo  izgaranje masti čim se smanji unos nepotrebnih kalorija. Masne stanice postanu otpornije na djelovanje inzulina (to je fenomen rezistencije), dakle inzulin neće moći toliko iskazati svoje anti-lipolitično djelovanje, tj. sprječavanje razgradnje masti.

Hormon leptin smanjio bi unos hrane, kad mozak, na koji djeluje, ne bi bio toliko rezistentan na leptin, a leptin bi forsirao sagorijevanje i masnih kiselina, samo su i mišići rezistentni, dakle bilo bi mnogo slobodnih masnih kiselina u krvotoku. Rezultat koji smo dobili jest da uz visoku razinu inzulina i slično, masne kiseline mogu se mobilizirati za proizvodnju energije.

Pročitajte još jedanput posljednju rečenicu, pogotovo imajući u vidu koliko važnu ulogu ima inzulin u anabolizmu, u povećanju mišićne mase!

Mišljenja sam da je to odgovor na prvi dio priče. Deblje tijelo je "izoštreno" na to da kao gorivo potroši puno masti. Pozivajući se na promatranje da debeli u odnosu na one s definiranijim mišićima lakše skinu masti bez gubitka bezmasne mišićne mase odvelo me do leptina. Počeo sam ispitivati koja je bila fiziološka razlika među njima i svaki sam put došao do leptina, što sam godinama – tko zna iz kojeg razloga – zanemarivao. Djelovanje leptina, dakle, samo je dio cijele slike, nije slika cijela. Drugi dio priče je – a to je sada zapravo spekulacija – da početnici postižu početni efekt jer dosad nisu vježbali. Primijetili smo da početnici bolje reagiraju na vježbanje. Jedan od glavnih razloga je što su oni definitivno još vrlo daleko od svojih genetičkih gornjih granica. Drugim riječima, imaju "više" mjesta za razvijanje (rast). Prva godina donosi neponovljiv razvitak. Ali kako se budeš približavao svojem genetičkom limitu, tako će krivulja razvitka postati sve plosnatija. To su, dakle, one dvije pojave čiji zbroj omogućuje masnim početnicima simultano povećanje mišićnog rasta i pretvorbu koja ide s gubitkom masnih naslaga.

Situacija je ovakva: a) mišići se lako stječu i b) lako se rješavaju masnih naslaga jer su oba procesa znatno udaljena od genetičkih granica. Tijelo pokušava progurati masti prema izgaranju, čak i uz anabolična hormonalna stanja.

Ali jedna debela istrenirana osoba neće iskazivati oba ova procesa. Točno je da ima količinski dosta masti koje treba izgorjeti, ali nema mišićne rezerve i početni efekt ne dolazi do izražaja.

Jedna napola mršava, ali mišićava, osoba mora sniziti razinu inzulina da bi mogla osloboditi znatniju količinu masnih kiselina iz masnog tkiva, kako bi ih kao energiju izgorjela. To ograničava anabolično stanje, skidanje masti, ali mišići se ne povećavaju.

U fazi povećanja mišića ljudi su u neto anaboličnom stanju, što je suprotno katabolizmu masnog tkiva (tehnički, izgaranje masti je katabolično, proces razgradnje na razini masnog tkiva).

Dakle, zbog toga nije moguće u većini slučajeva odjedanput povećati mišićnu masu i izgarati masti.

Daljnje napomene:

* Pitanje glasi: "Kako bih mogao istodobno povećati mišićnu masu i izgarati masti?" Praktičan je odgovor – nikako, samo ako si debeli početnik, ili netko tko želi nastaviti s treninzima nakon prekida.

* Jedan prosječni, ili možda malo masniji početnik, za 8 tjedana može u mnogo slučajeva postići da će se riješiti 2–4 kg masti i izgraditi 1–2 kg mišića držeći se jednoga osnovnog plana treninga. Ali naša analiza pokazuje da je za to nužna jedna razmjerno visoka razina tjelesnih masti.  

*Mišićna memorija odlična je stvar, i oni koji su prije bili definirani (pogotovo koji su genetički izravno takve konstitucije), nakon vraćanja treninzima, također su skloni dramatičnim izmjenama, jer što se tiče povećanja mišića i skidanja masti, oni "putuju tamo" gdje su već bili.

* Kad netko govori da odjedanput želi povećati i svoje mišiće i definirati ih, nije svejedno misli li to doslovno, ili govori o ukupnom rezultatu jednoga kraćeg razdoblja tijekom kojega naizmjenično povećava masu i drži se dijete. Dok je istovremenost, kao što smo vidjeli, vrlo malo vjerojatna, dotle je osmotjedno oblikovanje tijela (4 tjedna povećanja mišića i 4 tjedna dijete) racionalan i izvediv plan, jer se ta dva suprotna procesa, izvedena svaki za sebe, može maksimirati.

* Katkad možemo čuti od ljudi koji su bili kadri smanjiti razinu hranjivih tvari i promet kalorija (recimo dnevno 200 kcal minusa ispod održavanja razine) da su na taj način za 12 do 16 tjedana postigli povećanje mišićne mase od 0,5–1 kg i sličan gubitak masnoće. Čak i takvi priznaju da ih je takva metoda tjerala u ludilo (s jedne strane kontinuirano 200 kcal minusa nemoguće je približno pogoditi, a takav režim prehrane više nije "život"). Jednostavno, više ne vide smisla u podnošenju tolike žrtve za tako minimalnu prednost.

* Laici, koji bi željeli imati istu tjelesnu težinu s manje postotka tjelesnih masti, često vežu svoje ciljeve uz programe u kojima dijeta i povećanje mišića nisu odvojeni. Ali im ne sine da im je za to potrebno povećanje bezmasne mase (mišićne mase). 100 kg s 20% tjelesnih masti znači 80 kg bezmasne tjelesne mase, 100 kg uz 10% tjelesnih masti pretpostavlja 90 kg bezmasne tjelesne mase! To je +10 kg mišića!

* Onaj tko želi izgarati masti bez gubitka kilaže trebao bi usporedno graditi mišiće. Postati mišićaviji, ali ne i teži, ima za pretpostavku da se najprije treba riješiti masti, da bi se time kompenzirala povećana tjelesna masa!

* Vizualni doživljaj često je varljiv i može nam se činiti da je netko postao mišićaviji skinuvši masne naslage! Tijelo u većini slučajeva izgleda bolje, mišićavije, ako je pokriveno s manje masnoće, čak i ako se mišićna mase nije povećala. Oblici mišića, odijeljenost pojedinih mišićnih skupina, pojava okomito definiranih mišića daje onu iluziju na čemu se temelji oblikovanje mišića.

Rezultati

Sažetak iz svega što smo naveli svodi se na sljedeće – ako želiš sagorjeti veće količine masti, izgledi da u međuvremenu izgradiš pokoji mišić veoma su mali. Ovisno o početnoj razini tjelesnih masti, moguće je da će ti najbolji rezultat biti što nećeš izgubiti mišiće (ili samo 1–2 kg). Ako želiš postići super definirane mišiće, tada je moguće da moraš pretrpjeti i značajniji gubitak mišića (naravno, govorimo o treninzima bez dopinga). Oni koji su ciljali na 7% tjelesnih masti, u postizanju tog cilja neće natovariti niti grama mišića, to je sigurno!

Na sličan način, ako u normalnom ritmu i mjeri želiš izgraditi nove mišiće, tada su izgledi da izgubiš nešto masti minimalni. Najbolja je situacija ako natovariš samo malo masti.

Zaključak je, dakle, nakon što si započeo trenirati s utezima, da ćeš na samom početku, bez ikakvih trikova, postići fantastične rezultate. Bolje je da potpuno odvojiš dio za povećanje mišićne mase od razdoblja za izgaranje masti, kako bi optimalno i maksimalno odradio svaki za sebe, a da pritom ne poludiš od cijelog tog procesa.

Duljina razdoblja za koje ćeš moći to ostvariti (npr. 3 mjeseca za povećanje mase + 3 mjeseca dijete, ili 2 tjedna za povećanje mase + 2 tjedna dijete, ali ta razdoblja ne moraju nužno biti jednake duljine) ovisi o osobnim prilikama i željama.