Dobro poznate dogmatske gluposti u bodybuildingu obično vuku korijene od 1920-tih godina. Naravno, ima i iznimaka, ali je najkarakterističnija pojava još uvijek ono „popušimo ono što nam drugi kažu, i to bez razmišljanja“. Povjerovat ćemo ono što nam frend kaže u teretani – nije problem ako na sebi nema ni dekagram mišića ni da mu glava „puca od silne pameti“.

Trčanje, kardio vježbe i gubljenje mišićne mase dobro je poznati trojac, o kojemu bismo trebali samo malo razmišljati, mada to mnogi od nas ne rade. Istina je, ove dogme ne lažu uvijek: dragi bi sportaši trebali samo malo razmisliti o svojim očekivanjima i za to potrebnim predispozicijama.

Moramo raščistiti jednu činjenicu, a to je da je vježba s utezima ujedno i stimulacija mišića na rast – naši mišići trpe mikro ozljede tijekom treninga, a to naš organizam nastoji kompenzirati unesenom hranom tako da šalje više hranjivih tvari u ozlijeđene mišiće, koji će apsorbirati veću količinu od one koju su izgubili tijekom vježbe. Pored prave prehrane, preduvjet za to je i pravi tajming: za regeneaciju je potrebno dosta vremena pa moramo i odmarati svoje mišiće.

Ljudi to znaju pogrešno shvatiti, ali napominjemo, za odmaranje mišića ne treba ležati u komori s kisikom kao što je to činio nekadašnji Jacko, ili sjesti u pokretna kolica, ... Naprotiv!

Naš je zadatak da mišiće ne izlažemo naporu visokog intenziteta, sličnog treningu s utezima, ali vježbanje drugih sportova ne da nije dopušteno, nego je i preporučljivo. Svoje mišiće ne gradimo zbog difunkcionalnih ciljeva - barem ne oni koji imaju i malo mozga. Cilj ne treba biti da mišićnu masu ne možemo koristiti nizašto drugo osim poziranja i gledanja sebe. Knjiga Arnolda Schwarzeneggera i Douglasa Kenta Halla pod naslovom „Moj put do vrha“ sadržavala je stručne izvore – iako je bila puna ostarjelih i netočnih informacija i prikazivala je i idiotske vježbe.

U jednome knjiga zasigurno nije griješila, prikazivala je jednu vrlo važnu i po mnogima vrlo površno interpretiranu činjenicu: body building ne obuhvaća smo treniranje s utezima nego je potrebno vježbati i neki drugi sport uz njega. U knjizi se jedno  kratko, ali posebno poglavlje bavilo sa prakticiranjem trčanja i ostalih sportova.

Iz toga se također vidi da bodybuilding ne znači da se  useremo u gaće ako se trebamo gibati uz trening s utezima. Tko voli trčati, plivati, planinariti ili drkati, neka to slobodno radi – naravno, postoji granica iznad koje sve to ide na štetu rasta mišića, ali većina nas se ne treba opterećivati s time.

Tko onda treba biti oprezan s trčanjem i ostalim kardiovaskularnim aktivnostima?

Na primjer, tzv. hardgaineri. To su oni mršavi i u većini slučajeva žilavi frajeri koji mogu jesti koliko hoće, a neće se udebljati. Da, ali kao nuspojava, oni ne mogu povećati ni mišićnu masu jednostavno. Nije slučajno da ti dečki najčešće imaju hiperaktivni mentalitet: oni non-stop trče, igraju nogomet, a ne mogu sjediti pola sata u miru. Ni da pojedu tonu hrane, ne bi dobili na masi. Zato im je potrebno mirovati i s tim kontrolirati sagorijevanje hranjivih tvari. Oni su rijetka rasa, koja se radi povećanja mišićne mase i učinkovitosti mora prebaciti na „Garfieldov mod“ lijenosti.

Druga opasna točka je dijeta: ako ti je prenizak unos kalorija ili nisi u formi – dakle nisi iskusan i redovit u trčanju – velike su šanse da ćeš trčanje obaviti s previsokim pulsom. Tako obavljaš kardio trening, ali se sagorijevanje masti stimulira aerobnim treningom. Trčanje ti je aerobni trening ako ti ne povisuje puls u nebesa, dakle ako si se naviknuo na trčanje. U ovom slučaju ne bih preporučio trčanje kao aerobni trening, jer ti trčanje nije aerobno, a s kardio treninzima u ovom stadiju otežavaš regeneraciju, prouzrokuje preforsiranost i gubitak mišićne mase. ( A s druge strane, trčanje, samo po sebi – bez dijete – u svrhu smršavljenja nije ni malo korisno. To mogu potvrditi mnogi iskusni i bucmasti sportaši koji se dugo bave trčanjem.)

Nadam se da smo razjasnili ovu stvar: ne trebaš se bojati ni jednog sporta. Što se s više sporta baviš, to ćeš imati savršenijie tijelo, iako ti možda ne pomaže estetici ili ti donekle zaustavlja rast. Nije samo ljepota važna, trebaš biti i fizički u formi. Jer, što ti vrijedi savršeno tijelo ako ti je kardiovaskularno stanje jednako nuli i ne možeš pretrčati ni jedan kilometar?