To je podjednako podijelilo i stručnjake i laike. Prodaja dodataka prehrani donosi veliku zaradu. Iz tog razloga mnogo trgovaca i proizvođača tvrdi (u ovaj krug spadaju i liječnici  koji svojim knjigama reklamiraju vlastite proizvode), da naša prehrana ne sadrži u dovoljnim količinama vitamine, minerale, vlakna, i ostale komponente potrebne za normalno funkcioniranje našeg organizma.

Prema tim tvrdnjama, jedino ako slijedimo njihove savjete i koristimo njihove dodatke prehrani, možemo popuniti taj nedostatak. Činjenica je, da naša hrana, zbog poljoprivrede koja eksploatira zemlju i pretjerane prerađenosti, doista manjka vitaminima i mineralnim tvarim mnogo više nego ranije.

U praksi, naš jelovnik – osim onih zahtjevnijih pod koje spadaju i jelovnici profesionalnih sportaša- uz odgovarajuće financijsko zaleđe – morska riba, južno voće, kvalitetna biljna ulja, kruh od cjelovitih žitarica itd. znaju biti skupi – može zadovoljiti naše potrebe, pogotovo jer su kroz cijelu godinu gotovo sve namirnice dostupne.

Posebne potrebe i neobične prehrambene navike mogu zahtijevati dodatke prehrani, no jedino stručnjak bi trebao određivati kada treba prijeći tu granicu. Kod konzumiranja C-vitamina postavlja se pitanje potrebe kao i mjere. Mnogi vitamine smatraju bezopasnim tvarima i smatraju ih čarobnim sredstvom koje može izliječiti sve zdravstvene probleme, te predlažu i/ili unose ekstremno velike količine.

Međutim, uvijek postoji rizik. Postoje nasljedni, genetički problemi i postoje zarazne bolesti koje uz optimalnu ili još bolju opskrbu hranjivim tvarima mogu dovesti do bolesti. Među sportašima vitamin C je jedan od najčešće i najviše korištenih dodatak prehrani. Zato bi trebali bar površno pogledati koliko je ta količina veća u odnosu na količinu koju konzumiraju ne-sportaši.

Prednosti konzumiranja velike doze vitamina C

Što nazivamo velikom dozom? Prije nekoliko godina se zdravim ljudima preporučivao dnevni  unos od 60 mg vitamina C, a povećana potreba sportaša je iznosila 100-150-200 mg, a u  natjecateljskom periodu i u raznim sportskim disciplinama čak i 200-400 mg. Velika doza kod ne-sportaša značila je unos 5-10-17 puta 60 mg, dok su mnogi sportaši unos od 1000 mg smatrali osnovnim, što je 2.5-5-7-10 puta veća količina od službeno preporučene količine.

Vitamin C u našem organizmu ima mnogostruku ulogu – čuvar je stjenke krvnih žila, doprinosi apsorbciji željeza, služi kao antioksidant i još k tome pozitivno djeluje na imuno-sustav i lučenje hormona, ALI, po našem saznanju, ne utječe tj. ne povećava sportske rezultate – no, niski unos vitamina C može pokvariti sportske rezultate.

Kakve prednosti imaju velike doze? Prema istraživanjima, dopuna askorbinskom kiselinom kod mužjaka štakora poboljšani su elementi bitni za reprodukciju, što može povećati plodnost životinja. Askorbinska kiselina vanjskog podrijetla i u velikoj dozi značajno povećava (P<0.05) koncentraciju askorbinske kiseline u testisima i krvnoj plazmi, a razina lipidne peroksidacije je pak značajno smanjena (P<0.05) na spomenutim mjestima.

Koncentracija sperme i razina testosterona u krvnoj plazmi signifikantno je porasla (P<0.05) kod tretiranih životinja u odnosu na kontrolne životinje. Kvaliteta sperme kod ljudi koji mnogo puše pri dopuni askorbinskom kiselinom (placebo odnosno dnevno 200 mg ili 1000 mg askorbinske kiseline) dolazi do pozitivnog djelovanja, dakle djelomično je opravdana povezanost i kod ljudi.

O promjenama razine testosterona nemamo podataka, ali može se pretpostaviti, da odgovarajuća opskrba vitaminom C pomaže održati biološke funkcije na odgovarajućoj razini, uračunavajući i kvalitetu proizvedene sperme, a možda čak i razinu testosterona (nije isključena mogućnost ni povećanja potencije, mada je to puno šira i kompleksnija tema).

Odgovarajuća opskrba vitaminom C dakle svakako nam ide u prilog: pomaže sačuvati cjelovitost tkiva, štiti od štetnog djelovanja slobodnih radikala, može povećati plodnost i možemo pretpostaviti da pozitivno djeluje na razinu testosterona. Po jednoj nedavno objavljenoj studiji, oni sportaši koji su imali lošiju opskrbu s vitaminom C izgarali su manje masti tijekom gibanja od onih, kod kojih je razina ovog vitamina bila na normali. Viša razina vitamina C dovela je do značajnijeg sagorijevanja, što izraženo u brojkama znači 30% više oksidirane masti tijekom tjelovježbe uz dovoljnu vitaminsku opskrbu.

Kao prednost unosa povećanih doza (dnevno čak 3-10-15 grama) vitamina C znaju navesti i smanjenje učestalih infekcija i prehlada. To je donekle opravdano, ali nije sasvim točno (1,2,3). Povećanje liječenja ozljeda (ili njihova optimalnost) je također razlog za unos više C-vitamina, ali realno gledano, dnevno prekoračenje 2-3 grama ne donosi ništa značajno.

Kod pojedinih oboljenja od karcinoma unosom ekstremno velikih doza C-vitamina (ali ne oralno) pokušavaju poboljšati stanje pacijenta (4). Isto tako, možda je opravdana od propisane doze veća količina kod ljudi oboljelih od šizofrenije, ali potrebno je više pozitivnih rezultata, barem meni, kako bih mega-doze smatrao opravdanima, pogotovo što, doduše vrlo rijetko, dnevno 8 grama može biti uzrokom hematurije (krvi u mokraći) (5). Onima koji razumiju engleski evo jednog citata: "As part of a study to investigate the effect of ascorbate ingestion on the risk of calcium oxalate kidney stone formation, a 25-year-old Caucasian male with no history of nephrolithiasis was required to ingest 8 g of vitamin C daily while following his normal daily diet in a protocol that was planned to last 9 days. However, significant haematuria was detected on the eighth day of the protocol, which was immediately suspended as a result thereof."

Rizici velikog unosa vitamina C

Veliki unos vitamina C nije posve bez rizika. Više studija upućuje na to da pri unosu visoke doze postoji opasnost  stvaranja bubrežnih kamenaca. Općenito je kod bodybuildera unos tekućine velik, istovremeno su tijekom godina-desetljeća izloženi potencijalno velikim rizicima oštećenja bubrega. Međusobno djelovanje vitamina i ostalih faktora nije u potpunosti poznato, tako nismo u mogućnosti suditi o posljedicama, ne mora doći do nikakvih problema, a mogu se dogoditi i ozbiljna oštećenja.

Jedna publikacija iz 1998. godine (6) navodi kao razlog oksalatne nefropatije (oboljenje bubrega) konzumiranje tekućine za hlađenje motora, visoka absorbcija aksalata, a rijetko i predoziranje vitaminom C. To oboljenje je moguće liječiti kombiniranim liječenjem bubrega i otklanjanjem uzroka oboljenja. U organizmu jedne 70 godišnje žene došlo je do kroničnog tubulointerstitialis nefritisa, nakon što je posljednjih 10 godina dnevno konzumirala oko 3-4 grama C-vitamina.

Slično oboljenje, ali ne toliko ozbiljno - akutna oksalatna nefropatija – može se pojaviti već kod konzumiranja oko 420 mg dnevno, tj. Tu poveznost su uočili kod jednog bolesnika koji je imao karcinom, ali moramo naglasiti da liječnici intravenozno NE daju samo 10-20 g C-vitamina nego puno veće količine, ovisno koliko smatraju opravdanim kod nekih tumora. Žena  od 70 godina i nije neki dobar primjer, ali nemojmo zaboraviti da pojedini bodybuilding  stručnjaci kao i dr. Lenkei u Mađarskoj, u pojedinim slučajevima predlažu doživotno uzimanje vitamina C u tolikim količinama kojie prilično nadmašuju količinu koja se može unijeti sa hranom (ne može se mjeriti sa većim unosom bjelančevina, gdje općenito kod sportaša sa dopunama i hranom postignuta količina ne dostiže 6-10 puta veću količinu u odnosu na normalan unos proteina – naravno, sve ovisi o tome što smatramo normalnim unosom).

U par slučajeva je zabilježeno krvavo mokrenje i mokrenje kristala (crystalluria), i, iako ne možemo te pojave sa sigurnošću povezati sa povećanim unosom vitamina C, možda bi nas mogle odvratiti od konzuiranja povećnih količina. Nema razloga plašiti čitatelje, jer je riječ o rijetkim pojavama, cilj je potaknuti ih na razmišljanje.

Mega-doze: čemu?

Uvijek se dobro zapitati čemu uzimati velike doze vitamina. Zato, da bi par godina dulje živjeli? Nije dokazano takvo djelovanje. Teretane su pune ljudi koji imaju problema s krvnim tlakom i  srcem. Visoki tlak, efedrin, i protuupalna sredstva zajedno sa visokim unosom  bjelančevina tijekom desetljeća mogu djelovati na životni vijek, ali ne znamo koju ulogu u tome ima vitamin C.

Kako se ne razboliti (bolja kvaliteta života)?

Veća doza ne znači i bolju kvalitetu života. Vidjeli smo da veća doza može biti i štetna.

Veća snaga, mišićna masa? Vitamin C se samo lagano dotiče ove teme. Istraživanja govore i da je potreba velike količine antioksidanta u sportaša vrlo upitna.

Moj omiljeni "argument" za unos mega-doze vitamina C je Albert Szent-Györgyi (pronalazač vitamina C, Nobelovac) i druge poznate ličnosti koji su ga unosili u velikim dozama. Istraživač može biti pristran prema svom području istraživanja, jer je i on također čovjek. Poznato je kako su nakon otkrivanja radioaktivnosti to otkriće pokušavali primjenjivati i svakodnevno koristiti, a danas znamo da to i nije bilo najpametninje i potpuno bezopasno.

Otkriće antibiotika je bio veliki korak, ali bezrazložna, pretjerana i nestručna primjena istih dovela je do pojave vrlo otpornih uzročnika bolest. Vitamini su od životnog značenja za naš organizam, ali ne znači da činimo dobro ako ih unosimo u 10-20 ili čak 100 puta većoj dozi.  Npr., Ghandi je bio velik čovjek, ali zbog tog ne moram nužno prihvatiti gledište, da je konzumiranje vlastite mokraće ljekovito - na takvo nešto me nitko ne može nagovoriti – iako, vjerovali ili ne, još su 1997 godine objavili znanstvena istraživanja vezano uz to.

U knjizi dr. Lenkeia možemo pročitati načelno koliko vitamina C mogu proizvesti životinje dnevno. Čovjek, nažalost,  ne može proizvesti vitmin C, ali po svemu sudeći one jedinke, koje su loše, rasipnički koristili vitamin C, u velikoj mjeri su selektirani. Nije riječ o selektiranosti koja je kratko vrijeme prisutna, jer pojedine ljudske skupine su se prije već više od deset tisuća godina razdvojile, ova karakteristika svojstvena je za cijelo čovječanstvo.

Prema nekim podacima mi smo se prilagodili i gladovanju (štedljivi gen, "thrifty genotype"). A zašto ne? Ne može se povući paralela između ljudi i životinja niti po funkcioniranju organizma, niti po njihovim običajima, potreba pojedinih vrsta za vitaminima i mineralnim tvarima u velikoj mjeri odudara od naših, i ,uz različitu hranu, idu i različiti probavni sustavi. Na hrani za štakore ili na sjenu ne bi mnogo napredovali narasli, i, kako se vidi iz priloženog, terapija s mokraćom (Urine-therapy) koja je kod naših životinjskih rođaka proširena, nije trend koji bi naš ljudski rod trebao pratiti.

Nema razloga zašto bi trebali unositi mega-doze vitmina C usprkos istraživanjima. Samo zbog toga što ga druge životinje proizvode u golemim količinama, naše potrebe nisu ni približno  tako visoke (prije 35-40 milijuna godina smo izgubili sposobnost sinteze vitamina C, prema onome što sam pronašao u istraživanjima gotovo sigurno isključujem mogućnost da se nismo uspjeli prilagodili količini koju putem hrane unosimo u organizam.) Imamo dobre izglede da sa zdravim načinom života doživimo 80-100 godina, ako je visoki unos vitamina C opravdan, to ćemo ionako vidjeti u hodu!

Koliko je dovoljno?

Ostavio sam otvoreno pitanje kolika bi, po današnjim istraživanjima, bila naša potreba za C-vitaminom i gdje se nalazi gornja granica sigurnog unosa. Istraživači u današnje vrijeme predlažu 100-200 mg na dan, što je približno ona količina koju sa zdravom prehranom i izdašnom konzumacijom povrća i voća možemo unijeti. Konzumiranje preko 1000 mg već se ne smatra dobrom idejom (7,8). "Nova tablica hranjivih tvari" (Medicina, 2005) sa 2000 mg/dan utvrđuje gornju granicu unosa C-vitamina kod odraslih, ali u osnovi nije drugačija od prije preporučenih količina (90 mg/dan za odrasle), dok na istom mjestu sportašima predlaže dnevni unos od 100-500 mg/dan. G. Neumann u knjizi "Prehrana sportaša" (Dialog Campus, 2006) unos od 300-500 mg/dan  smatra opravdanim, u vrlo iznimnim slučajevima se po njemu količina može povećati na 1000-2000 mg, kod prevencije od zaraze moguća je  i primjenu 1-2g/dan intravenozno. Veći unos C-vitamina u organizam realno gledano nema nikakvog smisla, kod 4-8-10-20 puta veće doze moramo računati na nuspojave, čak i ako je njihova vjerojatnost mala.

Zdravstvo je, nema sumnje, jedan kruti, hijerarhijski sustav koji vrlo malo pažnje obraća na prevenciju. Može se dogoditi da neki laik zamoli nekog slavnog profesora (samo zato što je slavan) za operaciju žuči, ovaj će ga operirati sa 5-10 godina starim načinom operativnog zahvata, nasuprot metodama nekog mladog, tek izučenog liječnika. Nažalost, u mladoj dobi se ne vrši prevencija od bolesti koje potječu od načina prehrane i života. Postoje mnoge zablude, potrebne su godine i godine kako bi ih iskorijenili.

ALI, stvari su mlo drugačije kod istraživanja djelovanja vitamina C. Stručnjaci kontinuirano analiziraju raspoložive podatke i vrše istraživanja vezana za njegovo djelovanje. Dobiveni rezultati danas opravdavaju veći unos vitamina C nego što smo ranije mislili. Unos veći od propisanog, što mnogi predlažu, u pojedinim slučajevima mogumože biti koristan, ali prekoračenje gornje granice se mora prepisati i vršiti uz kontrolu liječnika i dijetetičara!

Prehrana i unos hranjivih tvari, kako istraživanja pokazuju, u velikoj mjeri određuju naše zdravstveno i psihičko stanje. Širenje novih spoznaja u sve većem krugu ljudi je vrlo korisno, ali moramo odrediti granicu. Zlatna sredina je nešto prema čemu treba stremiti u prehrani, a također i u svim ostalim sferama života.