Praktički, bjelančevine su najznačajniji sastavni dio naših mišića. Naš ih organizam razgrađuje na aminokiseline – to je najmanja sastavna jedinica proteina – i u tom obliku ih iskorištava. Proteine u prirodi možemo pronaći u mesu, mliječnim proizvodima, jajima i u manjoj količini u povrću. Sportaši svoju prehranu obično upotpunjuju proteinskim napicima. To im olakšava unos dnevne količine proteina bez  nepotrebne količine masti i ugljikohidrata iz prirodne prehrane. Dakle, konzumiranjem proteinskih shake-ova omogućujemo svom organizmu da on dobije čiste bjelančevine. S druge strane, ti shake-ovi sadrže i druge, raznorazne stvari, poput antioksidansa, pojačivača okusa i raznih dodataka za bolju apsorbciju proteina.

Među bjelančevinama razlikujemo, među ostalima, protein sirutke,  jaja,  soje i miješane proteine. Bodybuilderi u većini slučajeva konzumiraju protein sirutke zbog njegove brze apsorbcije. Naravno, u pravilnoj prehrani svoje mjesto imaju i sporije bjelančevine, npr. navečer, prije spavanja. Proteini sirutke su odličan dodatak nakon buđenja, ali i odmah poslije treninga kada nam je tijelo izmoreno i bitno je da mu  što brže oomogućujemo unos vrijednih  aminokiselina. Po brzini apsorbcije, postoje razne vrste proteina  i unutar bjelančevina sirutke. Brzina apsorbcije proteina zavisi od sastava proteina, odnosno o duljini vezanih aminokiselinskih lanaca koje tijelo treba razgraditi. Što su kraći ti lanci to ih tijelo brže razgrađuje. Najkraće lance imaju peptidi pa hidrolizati, izolati i koncentrati. Gledajući vrijednosti, za sportaše najbolji omjer uloženog/dobivenog ima koncentrat proteina sirutke, ali u iznimno važnim periodima se preporučuje uzimanje čak i izolata i hidrolizata zbog brže apsorbcije,  po mogućnosti bez dodatnih ugljikohidrata i masti.

Što znači 80%-tni udio proteina ?

Proteinski preparati zbog što boljeg okusa, užitka i boje uz protein sadrže i brojne dodatne stvari.  Kao posljedica tomu, ni jedan proteinski napitak nema veći udio bjelančevina od 80%. To znači da u 100g proizvoda uz 80g proteina sadrži i 20g dodatnih stvari. Taj dodatak čine dijelom ugljikohidrati (dekstroza ili maltodekstrin, a u slučaju dijetetskih proizvoda i fruktoza), masti, zaslađivači, arome, itd. U jednom ukusnom proteinskom preparatu zasigurno ima par grama masti i šećera. Ako preparat sadrži i vitamine te minerale, udio proteina ne može biti veći od 75%. Dakle, najčišći proteinski proizvodi nisu i najfiniji, jer, ukoliko se radi o kvalitetnom proizvodu i ako možemo vjerovati etiketi na ambalaži, proizvođač mora štedjeti na dodatnim stvarima, a ne na proteinu. Znači, što je manji udio proteina u proizvodu, to je lakše napraviti jedan ukusan preparat, ili mu dodati još puno korisnih stvari, kao što su kreatin, vitamini, biljni ekstrakti, dodaci za sagorijevanje masti, itd.

Većina proteina sirutke ima udio bjelanjčevina od 70-80%, što znači da je najbolji kupiti preparate s tim udjelom proteina. Pogledajmo to na razini porcija! Ako je je jedna porcija 30g, onda u toj porciji ima otprilike 20-25g proteina.

Sadrži li stavrno to što je navedeno na etiketi?

Istina, to je komplicirano pitanje. Proteinski preparati su prehrambeni proizvodi namijenjeni sportašima i ljudima koji vrše povećanu tjelesnu aktivnost, ali nisu lijekovi, nego samo dodaci prehrani. Problem je u nazivu, pošto su zakoni puno blaži u slučaju prehrambenih proizvoda nego u slučaju lijekova pa je dozvoljeno 10-15% razlike u sastavu tih proizvoda s obzirom na vlažnost, na uvjete i isteklo vrijeme između početka i kraja proizvodnog procesa. To je prihvatljivo u slučaju npr. hrenovki, jogurta, ili salame, jer ionako imaju veliki udio vode, ali u pogledu na specifične dodatke prehrani, kao što su i proteinski preparati? Ovdje nipošto nije riječ o tome da proizvođači stavljaju svakakve dodatke u proizvod zbog smanjenja svojih troškova – proizvođač iz svakog proizvodnog takta mora čuvati uzorke koje mora imati čak i dalje od isteka roka valjanosti pa u slučaju bilo kakvih reklamacija nadležna tijela mogu analizirati dotični proizvod. Ali, ta tijela ne nadgledavaju  je li sastav proizvoda identičan natpisu na etiketi, a ako nije, koliko je odstupanje. Jedan primjer: Ako u jednom jogurtu umjesto 4,5g ugljikohidrata ima 5,2g (+15%), a umjesto 3 g proteina ima 2,6g (-15%) to ne mijenja skoro ništa, jer je oko 80% jogurta svakako voda. Druga je priča u slučaju npr. proteinskog proizvoda, koji ima oko 80% proteina i oko 1-2% vode u sebi (budući da je u prahu). Ako iz ovakvog proizvoda odstranimo 15%proteina, to ne možemo kompenzirati vodom, moramo mu dodati sastojke u prahu. Obično taj nadomjestak budu ugljikohidrati, jer su puno jeftiniji od bjelančevina. Primjer: U jednom proteinskom preparatu s visokom razinom proteina umjesto navedenih 25g-a ima samo 21,2g (što je manje samo 15%), mora se povećati količina ugljikohidrata ili masti – i to s 3-4 grama. Da, ali ako je na etiket udio ugljikohidrata samo 1-2 g, onda to nije povećanje od 15% , nego od 200-300%. To čak i nije važno u slučaju svakodnevne prehrane svakodnevnog čovjeka, ali u bodybuildingu te u ostalim sportovima - gdje biramo proizvode baš zbog njihove niske razine ugljikohidrata -  itekako je bitno.

Što je u proizvodu, ako ne ono što je navedeno?

Proizvođači često koriste razne trikove zbog smanjenja svojih troškova i zbog proizvodnje ukusnijih i bolje apsorbirajućih proizvoda. Prvi je trik korištenje masti – zbog masti ćete dobiti bolji i kremastiji okus i formulu, ali se podaci o kalorijskim vrijednostima mijenjaju. Drugi je trik korištenje ugljikohidrata tijekom miješanja zbog čega će proizvod imati bolji okus, ali će se omjer proteina i ugljikohidrata pogoršati. Postoje i drugi trikovi za poboljšanje okusa (razni dodaci), ali je problem što zbog njih proizvod ne pojeftinjuje nego poskupljuje. Kvalitetne arome su vrlo skupe. Puno je jeftinije dodati malo više dekstroze u proizvod. Na žalost, puno je slučajeva kada u proizvod stave dodatke (npr. brašno) koje nisu štetne za  zdravlje, ali im ipak nije mjesto u takvom preparatu. Kod svakog proizvoda (koji se proizvodi miješanjem raznih sastojaka) su vidljive nejednakosti između pojedinih paketa ili ambalaže. U većini slučajeva to nije pogreška proizvođača nego tehnologije, jer je teško homogeno pomiješati sve sastojke ako su u prahu. Teško je, ali nije nemoguće, samo što dosta podiže cijenu proizvodnje. Još se jedno pitanje nameće u vezi s preparatima s miješanim proteinima, a to je : U kojem omjeru sadrži preparat jeftinije( sojine i ostale biljne), skuplje (koncentrat mliječne sirutke) ili pak najskuplje (kazein i izolat mliječne sirutke) proteine? Na žalost, proizvođači rijetko otkrivaju točan sastav svojih proizvoda (bojeći se od konkurencije). Ali kako možemo vjerovati tim proizvodima i proizvođačima? Jednostavno, izaberimo proizvođača kojemu je važna kvaliteta i koji neprestano prati cijeli proizvodni proces svojih proizvoda. Kod njih najvjerojatnije i skupi kompleksi imaju stalnu i uvijek identičnu kvalitetu. Otkud mogu znati da je moj proteinski napitak uistinu kvalitetan? Precizniji proizvođači stalno prate cijeli proizvodni proces i točan sastav svojih proizvoda. Tko se toga ne srami, mirne duše smije te podatke redovito i objavljivati. Znači, najbitnije je izabrati pouzdanog proizvođača koji redovitim objavljivanjem tih podataka o proizvodima na neki način obezbjeđuje svoje kupce i garantira im stabilnu kvalitetu. Ako taj proizvođač javno objavljuje te podatke, to znači da mu je stvarno stalo do svojih kupaca. Nama (Web shop) je važno da u svoju ponudu uvrstimo samo takve proizvođače i njihove proizvode, o kojima smo s vremenom i sami stekli samo pozitivna iskustva. Od kolovoza ove godine, jedan naš preferirani proizvođač je počeo jedan – za sada – jedinstven projekt. Svaki dan, u svakom proizvodnom ciklusu testira svoje proizvode u svom laboratoriju (u kojemu smo i mi bili). Ali ne samo da ih testira, nego dobivene podatke obavezno i objavljuje.

Zadnje pitanje koje vas može interesirati je: Zašto su na tom popisu samo proteinski napitci? Odgovor na to je da se udio bjelančevina i masti razmjerno lako mjeri. Druga je priča s ugljikohidratima pa se njihov udio ne mjeri, nego se izračunava na osnovi ostalih mjerenja. U kompleksnim proizvodima (kao što su mass gainer-i) pored tih sastojaka ima i dodatnih stvari poput kreatina, aminokiselina, itd., a oni se na mjerenjima pokazuju kao bjelančevine pa dosta mijenjaju dobivene rezultate. S druge strane, Mass Gainere sportaši koriste uglavnom zbog potrebnog i povećanog unosa ugljikohidrata. U tom slučaju, odstupanja od 10-15 % su sasvim prihvatljiva.