Zastrašujući pH:  kreatinu dodaju "kiselinu"!

Zapamtite dvije temeljne istine: s molekulama kreatina mogu se napraviti dvije stvari – napraviti ih malo topljivijima (više će se iskoristiti), odnosno kemijski se na njih mogu vezati molekule koje samostalno i same imaju korisno djelovanje. Zapravo, i prvi je zadatak izvediv s dodanom, pravilno odabranom “partner-molekulom”.

Danas su se najprihvatljivijima i u praksi najboljima pokazali kreatin-etil-ester i kreatin-orotat, odnosno amo pripada još i kreatin-malat. Ali to ne znači da milijuni ne trebaju uzimati (vrlo uspješno!) dobro poznati “obični” kreatin-monohidrat.

Razvojna tendencija koja želi modificirati pH-vrijednost (da postane lužnat) nije "pustila korijenje", jer daje “rješenje” jedne lažne problematike marketinškoga karaktera, ne osigurava prednost spomenutoj drugoj razvojnoj tendenciji koja znači sljubljivanje kreatina s nekom sekundarnom, korisnom molekulom, koja obično ima energetsku funkciju, ili neutralizira kiselinu koja se stvara u mišićima tijekom vježbanja i smanjuje kapacitet.

Ovdje je riječ o onim kreatinskim proizvodima koji nam na krivi način tvrde da se u tekućini koja se koristi za otapanje (voda, sok, miks), te zbog pH-vrijednosti želučane kiseline, svi ostali kreatini praktički istodobno, za nekoliko sekunda ili minuta, 100% razgrađuju na beskorisni krajnji proizvod – na kreatinin. TO NIJE ISTINA!

S dokazivanjem ne bismo trebali ići dalje od činjenice da smo gotovo svi koristili, i to s dobrim rezultatima, kreatine "staroga kova", ili smo ih vidjeli kako djeluju kod drugih. Ako bi se korišteni proizvod razgradio na nedjelotvorni kreatinin, tada nikada ne bi nastali pozitivni rezultati, jer oni koji su ih koristili vidljivo su postali jači, mišićaviji, postali su športaši s većim uspjehom. Takva vrsta reklame velika je uvreda prema vama, prema kupcima! Zapravo, žele da povjerujete kako je crno zapravo bijelo, i da zaboravite ono što sigurno znate, samo da biste kod njih ostavili svoj novac. Žele vas napraviti budalama!

Ali ako vidljiva životna iskustva nisu dovoljna, tada još postoje i znanstvene studije u kojima sveučilišni istraživači daju svoje mišljenje o ponašanju kreatinskih dopuna u ljudskom organizmu. Ovaj će članak potanko govoriti o njima, svakako pročitajte do kraja!

Jasno je da se kreatinske formule koje zagovaraju reguliranje pH-vrijednosti prema lužnatosti (i takvi proizvodi koji sebe predstavljaju u tom ozračju, kao jedina funkcionirajuća formula) zasnivaju na neistini, da su građene na lažnom problemu i ne odgovaraju najmodernijim razvojnim kriterijima u vezi s kreatinom. 

Sad više ne treba kreatinsko punjenje ?

Što će nama biokemija, fiziologija, zar ne? Neki su razvili reklamiranje do te točke samo da bi mogli reći nešto drugo nego zdravija konkurencija – samo da bi tvrdili da s njihovim "razvijenijim" kreatinom nema više potrebe za punjenjem (ako je taj kreatin uopće razvijeniji). Punjenje je ona faza uzimanja kreatina koja predstavlja prvi, kraći dio "kure", i može se okarakterizirati tako što s puno većim količinama izaziva brzo i znatno povećanje razine kreatina u mišićima nego što je to slučaj u sljedećoj fazi, kada je riječ o održavanju razine.

Razjasnimo nekoliko činjenica neovisno o proizvodu. Nije "uklesano u kamen" da se uzimanje kreatina mora podijeliti na faze punjenja i održavanja razine odgovarajućim velikim dozama, odn. obrocima. Međutim, to da nije obvezno ne znači da faza punjenja ne bi bila "jača!" Što je bitno? Bitno je da kreatin pokazuje svoje maksimalno djelovanje (ili učinak) kada je već maksimalna količina kreatina forsirano unesena u stanice mišića, zato želimo to stanje što prije postići. To zahtijeva tzv. punjenje, uz čiju pomoć tijekom 5–7 dana postignemo stanje potpune napunjenosti. Ako bez punjenja uzimaš količine kreatina potrebne za održavanje razine, tada je također moguće postići maksimalnu razinu mišićnoga kreatina, ali tek za otprilike 30 dana (tijekom polagana gomilanja). Vidljivo je, dakle, da između dviju metoda ima jedno vremensko razdoblje od 3 tjedna kada već metoda punjenja radi na maksimumu, dok tehnika do kraja s istom dozom nije postigla svoj puni potencijal.

U praksi to nam služi kao pouka da se uvijek isplati punjenje, osim ako ne možete podnijeti tu veliku količinu kreatina koja je potrebna za punjenje, ali i tada se mora pronaći moderna vrsta kreatina, odnosno shema doziranja koja funkcionira (ne zaboravljajući pritom da velika većina korisnika glupo predozira kreatin). Osim toga, može doći do toga da nemate dovoljno novca za toliku količinu kreatina koja bi bila dostatna za jednu kuru osim punjenja, ali iskreno rečeno tada ne biste ni trebali započeti s tim.

Dakle, možete vidjeti da je punjenje jedna legitimna tehnika, na kraju krajeva slično kao kada date gas do daske da biste postigli željenu brzinu automobila, umjesto da s malo gasa polako dižete kazaljku brzinomjera. Mali problem postoji s nazivom cijele koncepcije, naime nije baš sasvim ogledan i može se krivo protumačiti. To je zato tako jer se naglašava da je obrok/doza tijekom punjenja veći/veća,  a trebalo bi naglasiti da je doza kod održavanja razine manja. Može biti da nije toliko upadljiv, ali izraz "početna/smanjena doza održavanja razine" je korektniji, i  manje bi vodio do nesporazuma. 

Radi razumijevanja bitnih načela pogledajmo što se događa na razini same stanice! U organizmu je svaki proces reguliran kao u nekom računalu, jer bez toga ne bi funkcionirao, raspao bi se. Reguliranje omogućuju povratni procesi koji djeluju na one mehanizme koji sudjeluju u cijelom procesu. Kreatin-membranu, granicu mišićne stanice, sami ne mogu "prijeći", u tome im pomaže transportna bjelančevina kreatina (transportni protein), koja ih unosi u stanicu.

Proizvodnja te bjelančevine ovisi o količini kreatina unutar stanice koja već ima unaprijed kodirani maksimum. Jasno da organizam ne može sebi dopustiti primanje neograničene količine kreatina, jer bi time doslovce došlo do eksplodiranja stanica! Nakon nekog vremena, dakle neovisno o tome koliko kreatina dospijeva do vanjske granice membrane stanica radi pokušaja ulaska (tu količinu otprilike mi još možemo regulirati unesenom dozom kreatina), organizam temeljem unaprijed napisanog programa kontrolira s prisutnom količinom kreatinskog transportera koliko će njih pustiti unutra.

Ako je već stanica napunjena do maksimuma, tada organizam smanji transportne bjelančevine i prima/uzima samo dnevnu količinu, tj. smanjenu dozu. Možete, dakle, razumjeti da se ovdje zbiva jedan precizno regulirani biološki ili fiziološki proces, do maksimalne napunjenosti stanice s kreatinom jedna određena doza može dospjeti u stanicu, ali nakon toga samo jedan mali dio, dnevna dopunska doza. Dakle, možete vidjeti "početnu" i "smanjenu dozu radi održavanja razine", njihovu apsolutnu opravdanost i opravdanost u svakoj situaciji, a vrsta kreatina na tom omjeru ne može ništa promijeniti!

Ova se slika mijenja samo u tome da apsolutna količina djelatne tvari u dva stadija unesenoga kreatina može biti različita (ovisno o djelotvornosti danoga kreatina), a omjer doze u ova dva stadija ne. Dakle, punjenja će uvijek biti, uvijek će ostati vrijedeća metoda!

Ponavljanje je majka znanja, dakle morate shvatiti da je od «običnoga» kreatin-monohidrata potrebno 20 g, jer se apsorbira samo 50%. Dotle je od šumećeg kreatina PUMP, ili kreatin-etil-estera, dovoljno 10 g, jer 100%-no stižu do stanica. To bi značilo da je za održavanje razine u jednom slučaju potrebno 5 g, a u slučaju boljih kreatina 2,5 g. I u našem primjeru apsolutne su količine bile različite među kreatinima različite kakvoće i vrste, ali to da je samo određeni dio početne količine potrebno za nastavak kure (radi održavanja razine), to se nije razlikovalo. Jasno?  

Koliko je toliko?

George Bush ml. tijekom predsjedničke kampanje često je spominjao "fuzzy math" , ili pak mutnu matematiku, kritiku često korištenih uljepšanih statističkih podataka. To nije strano ni tržištu proizvoda za dopunu prehrane.

Jedna takva "mutna" tehnika kod tableta u vidu kapsula može se otkriti upravo kod podatka o težini proizvoda. Morate znate da zbog tehnologije jedna kapsula ili tableta ima bruto težinu, što je stvarna težina jedne takve “jedinice”. Ovisno o tome o čemu pričamo, i stijenka kapsule ima svoju masu, kao što se računa i prevlaka na tabletama. U većini slučajeva stvarne djelotvorne tvari moraju se pomiješati s nosivim (veznim) tvarima, jer se kapsula drugačije ne može napuniti. Jasno je, dakle, da se za jednu kapsulu ili tabletu uvijek mogu navesti dvije težine koje zapravo ne odgovaraju količini djelatne tvari koja je kupcu zanimljiva. Mnoge tvrtke bezobrazno navedu najveću bruto težinu, a ne težinu djelatnih tvari!

Spoznaje s tim u vezi govore da kod mnogih proizvoda djelatne tvari također nisu “čiste”, nisu 100%-ni koncentrat, ekstrakt, samo jedan njihov određeni dio koji nam je zanimljiv. Već dobro poznati primjeri mogu biti djelatne tvari dobivene od biljke johimbe, HCA od Garcinie cambogiae, ili ekstrakti čajeva sa stvarnim polifenolom, ili pak najaktivniji EGCG katekin. Naravno i tu nije kraj nabrojenih tvari, dakle pripazi na te stvari!

Možda je malo modernija prijevara kad jednom stvarnom obroku ne navedu  aminokiselinski profil, nego ga daju za 100 g bjelančevina. Shvaćate u čemu je problem? Na primjer, navedu da je obrok od 27 g, u njemu je 22 g bjelančevina, a pokraj se nalazi tablica aminokiselinskog sadržaja, u čijem je zaglavlju letimično navedeno da se vrijednosti odnose na 100g proteina, a ne na količinu koja se nalazi u jednom obroku/dozi (u našem primjeru iznosi jednu petinu, tj. 20 g)!

Ako prijeđeš preko te činjenice, i ako staviš jednu tablicu pokraj druge, mogao bi pomisliti da se vrijednosti aminokiselina odnose na jedan obrok/dozu tog proizvoda. Zapravo, u navedenom primjeru u 5 obroka (dakle u 135 g proizvoda) ima toliko aminokiselina, jer samo tolika količina osigurava 100 g bjelančevina, o čemu govori tablica aminokiselina. A što može biti važnije nego količina aminokiselina, jer zbog njih i uzimamo proteinske formule! Dakle, pouka bi bila sljedeća: uvijek pogledaj u zaglavlje tablice o kojim podacima govore brojke – da li o jednom stvarnom obroku ("amount per serving"), o 100 g proizvoda, ili o 100 g bjelančevina.