Jedno vrijeme je izgledalo da ovi potonji pobjeđuju. U jednoj ranijoj studiji rezultati su bili takvi da su prednost dobile esencijalne aminokiseline.

Ista istaživačka skupina je započela s  studijom, koja je usporedila djelovanje 15 grama proteina mliječne sirutke koja je sadržavala 7 grama EAA i samih 7 grama EAA. Na iznenađenje istraživača , u ovom dvoboju pobijedili su proteini, što je je dovelo do zaključka kako anabolično djelovanje proteina mliječne sirutke nije samo rezultat esencijalnih aminokiselina.

Koja komponenta može biti odgovorna za veći gradivni, tj. anabolični podražaj? Zanimljivo je što su obje vrste dodataka prehrani osigurale istu količinu leucina, dakle, stvar je bila u nečem drugom. Istaživači su izbacili hipotezu da povećanje aminokiseline cistein, koja je i prije smatrana stimulansom anabolizma mišićnog proteina (a neesencijalna je) pomaže proteinu. 

Mliječna sirutka je osim toga izazvala veću inzulinsku reakciju nego esencijalne aminokiseline, što također potpomaže anabolični učinak. Sve se odigralo tako da krvni šećer nije pokazao odstupanja između te dvije skupine. Istraživači su objasnili kako je protein mliječne sirutke poteinski stimulans glukozdependentnom inzulinotropnom polipeptidu (GIP) tj. inkretinu,  koji se stvara u posebnim stanicama probavnog trakta. Za to su odgovorni bioaktivni peptidi u mliječnoj sirutki koji nastaju tijekom probave mliječne sirutke.

Naslućujemo da je GIP-u zadatak povećanje lučenja inzulina. Količina GIP-a u krvi će se više povećavati nakon konzumiranja mliječne sirutke, nego u slučaju konzumiranja iste količine slobodne aminokiseline. (Ovdje bih dodao kako ne se ne susrećemo prvi put s time da proteini sami po sebi povećaju inzulin; čak bez značajnog povećanja šećera u krvi; vjerovanje da masti treba sagorjevati uz prehranu s dosta niskom količinom ugljikohidrata koja pretpostavlja minimalizaciju inzulina, više ne opstaje. U grubim crtama, smanjenje unosa ukupnih kalorija bolje stoji u pozadini uspješnog sagorjevanja masti, nego samo manipulacija jedne skupine hranjivih tvari. – urednik).

Istraživači su dodali i komentar da proteini mliječne sirutke imaju i druga blagonaklona djelovanja, a slobodne esencijalne aminokiseline ne. Npr. cisteinom potpomognuta glutation sinteza pomaže antioksidantnu zaštitu organizma; s druge strane, beta- laktoglobulin i alfa-laktalbumin kao glavni proteini mliječne sirutke utječu na imunosustav.

Protein mliječne sirutke je pobjednik, ima veće anabolično (gradivno) djelovanje od slobodnih aminokiselina, pogotovo samo esencijalnih ili skupine neesencijalnih aminokiselina. Pouka jest -   proteini mliječne sirutke svakako moraju imati ulogu u prehrani, i prije preporučujemo proizvod sa kompletnim spektrom hranjivih tvari nego samo izolirane esencijalne aminkoiseline (uz upozorenje da treba pripaziti na doziranje, jer ne valja pretjerati).