![]()
Prošla je još jedna godina, opet je tu natjecanje Mr. Olympia i opet Jay Cutler brani naslov prvaka, pitanje je: Da li ćemo slaviti novog prvaka, ili će „stari kralj“ moći još jednu godinu sjediti na svom prijestolju?
Prvaci Mr. Olympije po tradiciji su sveti i nedodirljivi, nije bez razloga bilo jednog razdoblja, duljeg od 20 godina, kada niti jedan od vladajućih pobjednika nije bio poražen na pozornici. Tome je međutim kraj, naime proteklih pet godina tri puta je promijenio vlasnika legendarni Sandow kipić, ali su oni ipak imali jednu zajedničku, stalnu karakteristiku: Jay-a Cutler-a. Jay je prvi put pobijedio nepobjedivog Ronnie-a Coleman-a, pa je izgubio od Dextera Jacksona, koga su smatrali gubitnikom. Prije dvije godine vratio je krunu, koje se ne želi odreći – ali to naravno ne ovisi samo o njemu.
Jay Cutler
Ako će i ove godine pobijediti, to će mu biti po peti put, za što i ima velike
šanse. Mada mnogi ne simpatiziraju njegov fizički izgled, nitko ne osporava, da
je Jay jedan od najmasivnijih IFBB Pro bodybuildera i konkurenata na bini u
Vegasu, a zadnje dvije godine je uz pomoć Hany-a Rambod-a pronašao i odličan recept
njegove kondicije. Neobično od njega, do sada to nije radio, ali je ove godine
objavio fotografije par tjedana prije natjecanja o svojim pripremama, koje
zorno prikazuju, da je sada postavio viši cilj. Ne smije napraviti niti
najmanju grešku, jer je prošle godine Phil Heath bio jako blizu sa formom, bez
obzira na skoro 100%-nu formu Jay-a Cutler-a.
Dexter Jackson
Mr. Olympia 2008. je živi dokaz, da sa vrha put vodi
samo prema dolje: od njegove pobjede, njegova karijera kontinuirano klizi nazad.
Ove godine je u proljeće bio na dnu dna, kada je na Arnold Classic-u osvojio "samo"
peto mjesto, a za to ne može kriviti suce, jer je bio sjena nekadašnjeg starog
sebe. Od nedavno međutim radi zajedno s George Farah-om, najslavnijim „guru”-em
zadnjih godina, i za svega par tjedana dramatično se poboljšao. Mada se
narednih godina planira povući, mi se nadamo da će se uz pomoć
George-a i Charles-a Glass-a prijaviti na još nekoliko natjecanja.
Phil Heath
Prošle godine, za vrijeme ocijenjivanja na natjecanju
Mr. Olympia prilično je stisnuo svog dobrog prijatelja Jay-a Cutler-a, a po
mišljenju nekih, mogao ga je i pobijediti. Tada nije uspio, međutim odlučio je izostaviti proljetnu
sezonu, kako bi se mogao posvetiti pripremama za Mr. O. Phil je uspio proteklih
godina zajedno s redovnim izlascima na natjecanja se odlično razvijati, ali
najnovije slike svjedoče o tome da mu je pauzirana proljetna sezona dobro činila.
Vidljivo je veći nego prije, ali ne smijemo zaboraviti, da u veličini se ne
može mjeriti sa Jay-em, tako da mu samo formom može konkurirati i eventualno
preoteti titulu.
Kai Greene
„Predator” se na
prošlogodišnjem „O”-u prilično obrukao, nakon nevjerojatnih fotografija i propagande stao je
na pozornicu prilično vodenast! Bez obzira na to završio je samo kao 7., ali ga
je to slomilo i nestao je na nekoliko mjeseci. Na kraju se riješio svog trenera
i mentora, Oscara Ardon-a, umjesto njega je zaposlio George-a Farah-a, da bi uz
njegovu pomoć s lakoćom pobijedio na New York Pro. Mada njegova kondicija tada
nije bila 100%-na, nije ni to niti bio cilj, cilj je bio dočepati se
kvalifikacije, i sačuvati najviše moguće energije za Olympiju. Zadnje slike u
svakom slučaju puno obećavaju, tako da je svima zadao lekciju. Predator je
ponovno u lovu.
Dennis Wolf
Njemački „vukodlak”, je
također doživio nekoliko uspona i padova: prema njegovoj dosadašnjoj statistici.
On će na Olympiji biti između prvih top 5 ili se uopće neće plasirati. Nakon uspješne
proljetne sezone, trenutno ima pozitivne konotacije, jer drugo mjesto na
Arnoldu nije loš rezultat, pogotovo za prvi pokušaj. Ali od postignutog
rezultata još više obećava, što je u odličnoj formi - prema fotografijama sa priprema.
Konačno je krenuo sa poboljšanjem leđa a za sada mu ni forma nije loša. Ali poznavajući
njegov metabolizam sa sigurnošći možemo izjaviti, da je za svega par sati
sposoban uništiti svoju formu, ali se nadamo da se to neće dogoditi nego da će
na bimu izaći u dobroj formi.
Victor Martinez
"Dominikanski
Dominator" je također u usponu, ali nam se ne čini da će to biti dovoljno
za pobjedu. Naravno nakon 2007. godine, kada je prilično pritisnuo Jay-a
Cutler-a, ne smijemo ga otpisati, ali za sada izgleda da mu nije uspjelo paralelno
se razvijati sa svojim suparnicima. U masi je malo u zaostatku u odnosu na
favorite, trenutno sam radi svoju dijetu za natjecanje – inače nije bio
neuspješan – nakon Arnold Classic-a dao je otkaz Oscar-u Ardon-u. U svakom
slučaju ako će uspjeti složiti pravu formu, može izazvati vrlo neugodno iznenađenje
gore spomenutoj gospodi, ali na to ne preporučujemo da se kladite u većem
iznosu!
Ronny Rockel
Njemački IFBB Pro bodybuilder je prošle godine prilično iznenadio struku s
time, što se plasirao među prvih šest na Olympiji, ali je za to osim odlično
složene forme bilo potrebno i malo sreće. To međutim ne smanjuje njegove
zasluge. Tako je Rockel umjesto kraćeg prekida, kada je već imao kvalifikaciju
u džepu, cijelo proljeće se natjecao na svim natjecanjima. To nije štetilo
njegovoj reputaciji, skoro je uspio „skinuti” i Dextera, ali nije sigurno da je
to njegovom tijelu koristilo. Zadnje slike ne ulijevaju previše nade, ali
naravno suditi samo po njima je vrlo teško. Sigurno je međutim da će ove godine
biti još teže plasirati se među finaliste Olympije – ali ništa nije nemoguće.
Toney Freeman
Originalni X-man od prošlogodišnje Olympije pokušava steći pravu formu, prošlog
mjeseca je konačno opet pronašao pobjednički recept. Zatražio je pomoć Dave-a
Palumbo-a. Freeman je - 2008. godine dospio među prvu petoricu na Mr. Olimpiji.
Nije isključeno, da će tandem ove godine složiti nešto. U top kondiciji Toney
može biti skoro nezaustavljiv. Ne samo da spada među najvišlje natjecatelje
ovog natjecanja, ali su i njegove proporcije skoro savršene, tako da će ove godine,
sa 45 godina, ako će se sve detalje posložiti, bilo kojem svom suparniku
priuštiti vrlo neugodne trenutke, a s time vrlo ugodne svojim navijačima.
Hidetada Yamagishi
Najveći lik japanskog bodybuildinga
u zadnje dvije godine zabetonirao je sebe među prvih deset najboljih bodybuildera
svijeta, i pošto je stekao i dodatnu masu, ima dobre šanse da ostane član
najelitnijeg kluba ovoga sporta. Ali to se ne podrazumijeva samo od sebe, pošto
ove godine još nigdje nije uspio pobijediti, a to ima svoje zašto: nije uspio
vratiti onu suhoću koju su mu pripisali kao zaštitni znak. U poziranju leđnih
mišića na ovogodišnja dva natjecanja nije bio dovoljno suh, nadajmo se da sada
to neće biti slučaj, jer sa sve boljim leđnim mišićima itekako ima svoje mjesto
među najboljima.
Troy Alves
Ima onih, koji prolaskom vremena ne stare, nego sazriju
– tipično u ovu kategoriju spada i Troy. Godinama se natjecao među
profesionalcima bez pobjede, dok prije dvije godine konačno nije imao svoju
prvu pobjedu, uz koju je ove godine, sa 44 godine dodao još dvije. Troy-a suci
ne simpatiziraju zbog mase, puno više zbog odlične simetrije i zapravo svaki
put sa svojom kondicijom itekako osvaja njihovu simpatiju, tako da nije
beznadno da će konačno sebi izboriti jedno mjesto među top 10. Bez obzira na to
već su se počeli vidjeti tragovi godina na njemu, bedra mu nisu više kao
nekada, ali naravno s tim zajedno on je odličan sportaš.
Johnnie Jackson
Pod okriljem George-a Farah-a Johnnie je nakon dugotrajne muke konačno pronašao
sebe. Odličan je bio u proljetnoj sezoni, na Australskom Grand Prix-ju je pobjeda
bila čak u njegovom vidnom dometu. Ali to na žalost ne znači, da je uspio
poboljšati svoje noge, nažalost nije riječ o tome. Ali je uz pomoć „slavnog
gurua” barem konačno pronašao svoju formu, koja u paru s nevjerojatno debelim i
zaobljenim gornjim dijelom tijela čini markantnu kombinaciju. Mada to prošle
godine nije bilo dovoljno za plasman među 10 najboljih, ali se ove godine može
svašta desiti – mada na ljetnim natjecanjima postignuti (ne)uspjesi nisu dobar
znak.
Craig Richardson
Richardson se smatra debitantom u krugu profesionalnih
prvaka, ali nije slučajno među njima. Na ovogodišnjim natjecanjima je bio
nevjerojatno oštar i proporcionalan, tako je zaslužno pobijedio na Toronto Pro
Supershow-u, ali mu neće biti lako na Olympiji. Pored pravih velikana potrebna
bi mu bila puno veća masa, koja je posebno kod poziranja leđnih mišića
uočljiva. Ne vjerujemo da je tijekom prošla tri mjeseca uspio značajno
popraviti ovu grešku, jer se već godinama muči s tim problemom. Upravo zato se
čini nemogućim plasman među top 10, ali nije isključeno, da će prouzročiti
iznenađenje.
Marius Dohne
Ove godine se pojavio iz Afrike, vrlo je talentiran,
ima nevjerojatno suhi izgled i zaobljena ramena. Guru u pozadini je nitko drugi
nego George Farah, koji upravlja pripreme barem polovici kvalificiranih
sportaša za „O”. Skoro bi mogao polako prodavati natjecanja, mogao bi sklopiti
velike oklade, te igrajući s time, tko će stići u formi na natjecanje i tko ne.
Naravno to nije ni upola ozbiljno, ali je navodno učinio pravo čudo, kada je
Mariusa koji se želio povući i imao probleme s bubrezima naturalno doveo u
takvu formu, s kojom je pobijedio na Tampa Pro-u. Tako da znatiželjno možemo
očekivati, kakva čuda će se dogoditi s njim.
Ed Nunn
Novi X-man je zasada primoran ispred svog nadimka
staviti neki znak raspoznavanja, jer ga je Toney u Dallasu opet porazio, od
X-mana mora ostati također samo jedan. Zadnji tjedan na Tijuana Pro-u ove
godine su uspjeli složiti jednu pobjedu, ali po mnogima trebao je pobijediti i
u Dallasu, samo su ga suci „kaznili” zbog izostanka razvoja. Masa bi mu također
dobro došla, pogotovo za gornji dio tijela, ali je to sasvim nemoguće, da će to
uspjeti za svega tjedan dana riješiti, tako mu ostaje oštra forma i nada da će
drugi griješiti, ako natjecanje želi završtiti među deset najboljih – a zapravo
to žele svi.
Marcus Haley
Ovaj pravi muškarac je Haley-eva kometa među svim
kandidatima, jer je imao hrabrosti otkantati George-a Farah-a – mada je ovo bilo
mnogo više vezano za nezadovoljstvo nego za hrabrost. Marcus se sada priprema s
Noel-om Fuller-om, a to se i vidi na njegovom fizičkom izgledu: na zadnjim
natjecanjima je njegov struk bio više zategnut i suši nego ranije. Ipak nije
uspio pobijediti, ali se to više može tome pripisati, da se uvijek nađe neki
jači. Nadamo se da će njegova forma sada biti još uspješnija, jer ako neće biti
među najboljih 15 niti on, niti njegov rođak, Melvin Anthony neće počastiti
pozornicu tijekom slobodnog poziranja, što se već davno nije dogodilo na Olympiji.
Shawn Rhoden
Na prvi pogled njegovo ime jako podsjeća na ime Shawn
Ray-a, ali njegov fizički izgled ne, jer se o tome mnogo više sjetimo Victor-a
Martinez-a uz sijaset raznih misli. Jedno je međutim sigurno: Shawn nije neka
netalentirana osoba, ali je barem njegova struktura i oblik mišića vrlo povoljna
u oblikovanju tijela. To je uspio nekoliko tjedana u Dallasu poboljšati s
dobrom kondicijom, i eto ga već je tu među velikim sportašima. Ako će ovaj put
svoju formu usavršiti na granitnu čvrstoću, lako može osvojiti jedno istaknuto
mjesto među top 10, ali ako mu neće uspjeti, ima vremena za velika djela, samo
će morati leđa poboljšati, i po mogućnosti svuda natovariti malo mase – osim na
predjelu struka.
Brandon Curry
Nova velika nada, koja je dosada vrlo vrijedno dokazivala, da genetika ništa ne
vrijedi bez barem osrednjeg radnog morala. Nije samo da nije imao normalnu
kondiciju do sada kao profesionalac, ali se nije razvijao niti u masi, a nisu
mu se niti bedra mnogo popravila. Sada je barem konačno pokupio jednu
kvalifikaciju, a pošto nakon natjecanja od sredine lipnja nije imao mogućnosti
prekinuti s dijetom, nadajmo se da to nije ni učinio. Tako će ova
njegova sadašnja priprema biti konačno jedna normalna priprema, jer ako će
konačno jednom biti doista suh, mnoge bi mogao iznenaditi, za nekoliko godina
bi se mogao uzdići u Flex Wheeler-ovske visine.
Robert Piotrkowicz
Poljak se kvalificirao u zadnjem trenutku, zbog čega sam osobno malo ljut na
njega jer je tako ovaj inače prilično dugačak članak postao još duži. Što više
Poljak nije pokupio neku slučajnu kvalifikaciju, nego je u tjednu prije
Olympije, u odličnoj formi izborio sebi mjesto na pobjedničkom postolju kako
treba, i prema tome nadamo se nekom plasmanu među top 15.
Michael Kefalianos
Grčki taksist, koji je stigao iz Australije, ima
doista dobru godinu iza sebe: opet se uspješno kvalificirao za Olympiju, bez
obzira što mu je prošle godine malo nedostajalo da to ostvari. Sa svojim kameno
čvrstim i masivnim stasom međutim ima itekako što tražiti među najboljima,
zajedno s tim, da nije baš estetski prvak. Njegov radni moral je međutim
zadivljujući, ne može mu se prigovoriti, uvijek se savjesno priprema, mada se
dogodi i njemu da se potkrade sitna greška, obično pokaže brutalnu kondiciju na
pozornici. Upravo se zbog toga nadam, da će mu uspjeti plasman među top 15, i
sa time mogućnost, da u finalu pokaže svoj „free posing”.
Robert Burneika
Litvanski gospodin je bio drugi hrabri dečko, koji je
dao otkaz Geroge Farah-u, nakon New York Pro-a, pošto nije bio zadovoljan s pokazanom
formom. Po Robertovom mišljenju previše se smanjio do natjecanja, ali su ga
suci nagradili s kvalifikacijskim mjestom već na profesionalnom debitiranju.
Istovremeno na Tijuana Pro-u prošlog tjedna, za koje se sam pripremao, napravio
je par koraka unatrag – bio je veći, ali njegova kondicija niti izbliza nije tako
dobra. Naravno može se dogoditi da je tih par zrna pijeska dospjelo u sustav u
zadnjem trenutku, ali će se na Olympiji pokazati, što sve može sam napraviti
bez vanjske potpore.
Ben White
Ima onih, koji su sposobni postići velike rezultate, i
onih koji se ne mogu maknuti sa zadnjeg mjesta. O Benu možemo reći i jedno i
drugo. Na početku godine je uspio pokupiti nekoliko mjesta preko desete
pozicije, bez obzira na to, što je prošle godine dobio svoju prvu profesionalnu
pobjedu i to s odličnom formom. Na kraju se sabrao i počeo se penjati natrag,
kvalifikacija za Olympiju je dosadašnji najveći vrhunac. Nakon dugotrajne muke,
koja nije bila skroz bez rezultata, bilo bi irealno očekivati preveliki razvoj,
tako se vrlo vjerojatno ni ove godine neće boriti s najboljima.
Evgeny Mishin
Trenutno najbolji među Rusima ove godine puno bolje
izgleda nego što je izgledao prošle godine. U tome je uvijek bio dobar, njegova
ogromna masa išla je u paru sa brutalnom suhoćom, ali zbog struktualnih grešaka
ni prošle godine nije se uspio plasirati među najbolje na „O”-u. Mada za to
nema lijeka, samo sa još većom masom može pokušati sakriti greške, ovu metodu
će sada i isprobati, a po svjedočenju zadnjih objelodanjenih slika uspio je s
nekom „vudu magijom” svoje mišiće zaobliti. Sljedeći tjedan ćemo vidjeti, kako
će to izgledati na pozornici, i koliko će mu vrijediti u pogledu plasmana.
Frank McGrath
Frank se uspio kvalificirati ovog
ljeta, što više sa dobrom formom. Međutim dobre plasmane prvenstveno može
zahvaliti svojoj kondiciji, naime niti u masi se ne može natjecati sa
najboljima ni genetički ne spada među najsretnije. Tanka bedra i visoko
postavljeni latovi često i na manjem show-u znače fatalnu pogrešku. Ali od
ljetnih natjecanja se mogao razviti. no svijet sigurno nije spasio, tako da na
natjecanju najboljih vjerojatno će imati svoje mjesto među zadnjima.
Marc Lavoie
Ovaj natjecatelj francuskog podrijetla već davno nije
bio na pozornici Olympije, tako da je došlo vrijeme za povratak. Međutim veliki
uspjesi Marca vjerojatno se neće dogoditi, mada nije loš što se tiče mase, a
prilikom kvalifikacije kondicija mu je bila također bez greške, ali još mora
dosta raditi na strukturi i obliku mišića. Upravo zbog toga vjerojatno neće
biti u finalu, ali stajati na pozornici Olympije je sama za sebe velika čast, i
vjerojatno nema nerealna očekivanja od samoga sebe.
Nažalost poneki su stakli kvalifikaciju ali neće nastupiti: Branch Warren, Evan Centopani, Cedric McMillan, Lionel Beyeke, Roelly Winklaar i Fouad Abiad, ove godine zbog raznih razloga neće biti na ovom velikom natjecanju. Njihov nedostatak će se jako osjetiti. Naime posebno Branch – bi se mogao boriti za top pozicije, ali je lijepa budućnost pred svima njima, i sljedećih godina ćemo ih garantirano vidjeti.
Ime James "Flex" Lewis-a je također na listi, on će se natjecati ali s onima u kategoriji „202 pounds”, gdje će pokušati sebi izboriti pobjedu, umjesto da stane na pozornicu s velikim dečkima od kojih bi jamačno izgubio.