Kad bolje razmislimo, bodybuilding je puno više od natjecateljskog sporta. Puno više od osobne strastvene zanimacije. Filozofski gledano oblikovanje tijela je umjetnost. U pravom smislu te riječi. Umjetnost življenja. Djelatnost, koja ima utjecaj na cijeli život osobe koja je njome zaražena. Osim toga, oblikovanje tijela ima brojne zdravstveno potvrđene prednosti, kao što je dulji životni vijek, jačanje samopoštovanja, ovaj sport preko poboljšanja općeg zdravstvenog stanja podržava osobu koja brižno i sa znanjem trenira, da bude još više efikasnija u svakodnevnom životu koji se temelji na produktivnosti, na natjecateljskom duhu, ili da ju osposobi kako bi mogla uživati u tome.
Bodybuilding nije drugo nego postepeno povećavanje uspjeha (produktivnosti) u stalnim ali sitnim koracima. Kako bi ga netko dobro radio, najpotrebnije su prave upute, ali ce ga dobro raditi i ako dobro poznaje sebe kao i vlastito tijelo. Mi Teretanavijesti.com prvi uvjet ispunjavamo s ciklusom članaka - pokušavamo osigurati potrebne informacije, upute.
Za upoznavanje podrijetla suvremenog bodybuildinga moramo se vratiti do koljevke bodybuildinga do sunčane Kalifornije, do Venice Beacha.
Venice je spektaklaran: ogromni bicepsi, zastrašujuća bedra, neobična odjeća. Arnold's je u Veniceu. Lou's je u Veniceu. Cijeli svijet je u Veniceu. Golds Gym je u Veniceu. Tamo uvijek možeš slučajno naići na velikane filmskog platna, možda malo čak i zaviriti u njihovu privatnost. Ovdje možeš pronaći zvijezde natjecanja. Bez sumnje. Oni koji umjesto mozga imaju mišiće u glavi ovo mjesto privlači kao Disneyland obitelji s malom djecom, ili Sunset Strip ljubitelje noćnog života. Jedan trening u originalnom Gold's-u, pored natjecatelja kojeg viđamo na naslovnici magazina puno znači za nas s mišićem umjesto mozga. Lako možeš doživljeti trening svog života u par blokova udaljenom World Gymu, pokušavajući napumpati svoje mišiće pored nekog profesionalnog prvaka.
Zvuči fantastično, zar ne? OK, malo smo pretjerali. Ali Venice je doista mjesto modela fantastičnog izgleda i dom nevjerojatnih mišića. Ovdje možeš doista svaki dan susresti nadprosječne tjelesne konstrucije. Zbog čega?
Nakon II. Svjetskog rata jedna skupina mišićave mladeži počela se okupljati u Veniceu na plaži, kako bi „ubili vrijeme”. Vijest se širila usmenom predajom. U 60-im godinama je postala jako popularna, kada su rani bodybuilding časopisi započeli pisati o plaži, i stvorili su legendu: Muscle Beach, Santa Monica, Kaliforniji.
Venice, koji se nalazi južno od Santa Monicae, bila je lokacija raznih manifestacija Parkova Los Angelesa i Gradskih Centara za rekreaciju između 1945. i 1958. godine, u okviru kojih su se žene i muškarci natjecali za naslov Miss i Mr. Beacha. Tada još nitko nije mogao znati da će ovo mjesto, da li zbog jeftine morske hrane, ili radnika koji su otvrdnuli usljed teškog fizičkog rada na moru, ili mladih koji su ovdje ljetovali ili jednostavno samo zbog slanog oceanskog zraka, za kratko vrijeme postati poznato kao "Muscle Beach" u javnom mijenju.
Joe Gold: "Za vrijeme ratnih godina hotele je koristila vojska. Bilo je mnogo vojnika ovdje tijekom obuke, i u to vrijeme na obali jedva se moglo vidjeti nešto drugo osim vojnika koji vježbaju. Svi oni koji su bili na ovoj prekrasnoj obali, nakon rata su se vratili ovamo.”
Gold, koji se rodio i odrastao u Istočnom Los Angelesu, 1942. godine dobio je poziv iz vojske, bio je stacioniran u Wilmingtonu (blizu Long Beacha), puno je stražario pored vojnog sata na molu, i toliko mu se dopala ova obala, da se nakon rata ovdje preselio, gdje je vrijeme provodio vrlo ugodno, ocean je blizu, kao i plaža i naravno žene.
Pravo vrijeme osnivanja Muscle Beacha nitko ne zna sigurno. Navodno je grad već u 30-im godinama 20. stoljeća napravio ovdje igralište, s raznim sportskim rekvizitima za turiste. Oko malog trga okupilo se mnogo turista, i lagano su sakupili sportske rekvizite, klupe, šipke, utege. Svi stanovnici iz okolice i oni koji su tamo ljetovali pridonjeli su opremanju. Vremenom je došla pod upravu Santa Monica Recreation Departmenta, koji su oko mjesta podigli ogradu i izgradili.
Armand Tanny: "Tijekom mojih studentskih godina jedan semestar sam proveo na UCLA-u. Mislio sam da tu neću vidjeti utege i teretanu. Jedne tople večeri otrčao sam do obale oko 9 sati, i odjednom sam čuo poznati zvuk – čelično sudaranje utega. Skrenuo sam iza ugla i bio je tamo. Muscle Beach. Krcat mladima, koji su vježbali, trenirali.
Zabo Kosewski, koji je stigao iz New Jerseyja iz Camdene, Muscle Beacha se sjeća po tome što su jedan dio prihoda show programa (poziranja) i natjecanja uložili u razvijanje rekvizita i proširenje.
To sve nije imalo neku službenu formu, bio je to jednostavno način života, pripadanje skupini Muscle Beacha. Muscle Beach je dao identitet skupini od više stotina članova, od kojih su neki kasnije postali slavne osobe, Mr. Amerike, kao što su: Hugo LaBra, John Farbotnik, George Eiferman, Richard DuBois, Steve Reeves, Larry Scott. Niti De Zabo se ne treba sramiti, jer i on ima naslov Mr. Kalifornije, kao i Seymour Koeing ili Jack LaLanne. Ali nisu nedostajali na Muscle Beachu niti predstavnici snage, kao što su Marvin Eder, legendarni dizač utega, ili Issac Berger, Chuck Arens, Dave Shepherd. I naravno već tada legendarni: John Grimek ili Paul Anderson. Cijeli trg nije bio veći od 180 kvadratnih metara.ž
Seymour Koeing: "Bilo je kao neko malo sveto mjesto, kao minijaturni Vatikan. Nisi vidio ništa drugo osim skupine ljudi. Jednostavno svi su htjeli biti tamo. Željeli su biti u tom okruženju, u krugu pobjednika i prvaka.”
Art Zeller snimatelj i fotograf iz New Yorka je stigao ovamo 1955-te godine. „Bio sam zaljubljen u bodybuilding preko glave. Počevši od prvih dana. Krenuo sam s treninzima, kada sam ugledao sliku Johna Grimeka na naslovnici Strength & Health magazina. Sjećam se, magazin je koštao svega 15 centi. U komadu sam - odjedanput - cijelog pročitao i rekao sebi, želim tako izgledao kao oni u magazinu. Moja zamisao je bila preseleti se na obalu, malo raditi, kako bi većinu svog vremena mogao provesti na plaži. Dospjeti na Muscle Beach, biti među legendarnim sportašima, tada već filmskim zvijezdama, s njima vježbati iz dana u dan, ili jednostavno samo biti tamo i čekati da vrijeme prođe – bilo je ostvarenje mog sna. Obožavali smo snagu. Ljudi su u ovom okruženju znali što to znači, podizati utege.“
„Mi smo bili oni nabildani, oni mišićavi u filmovima.“- kaže Seymour. „Dobrim dijelom smo od toga živjeli. Prijateljstvo i solidarnost je vladala u društvu. Nije bilo razdora, nije bilo toga da se netko posebno želio istaknuti u ekipi. Kada je netko od nas saznao da za neki film traže mišićave dečke, tada je izvijestio i ostale, tako smo skoro svi dobili posao“.
"Nitko nije htio raditi”, sjeća se Gold, „osam sati na nekom radnom mjestu. Jednostavno smo uživali u svojoj mladosti, u svom društvu i naravno društvu ljepšeg spola.”
Nisu htjeli raditi?
"Treninzi su bili naš rad", priča Joe o Zabo Koszewskom, "često smo vježbali osam sati u komadu. Zabo je samo radi zagrijavanja napravio tri-četiri tisuća trbušnjaka. Na to je dodao još tisuću-dvije nožnih dizanja. To je bilo samo zagrijavanje”.
"Planovi treninga i vježbe su bili plodovi iskustva”, nastavlja Koszewski „Brzo i puno smo vježbali, nisu postojale metode, planovi, sve smo radili instinktivno.”
"Stalno smo koristili velike utege” kaže Koeing. „Ja sam osobno nakon zagrijavanja napravio oko 10 serija potisaka, pa 10 serija dizanja, 10 serija izbačaja, i na kraju 10 serija trzaja. Nakon toga su došli intenzivni čučnjevi. Samo nakon toga smo prešli na „bodybuilding” vježbanje, biceps, triceps, prsa itd.”
"Dnevno smo barem tri sata vježbali u komadu, svaki dan u tjednu” priča Gold. „Doista smo imali nevjerojatno teške treninge”.
Zellerov trening partner je bio jedno vrijeme slavni Marvin Edder.”Kada smo zajedno trenirali, on je od svega napravio dvostruko više nego ja. Prosječni njegov trening je počeo sa zgibovima u širokom hvatu i sa 100 kila utega na struku. Sklekove na razboju je radio tako da su dva dečka od 75 kg visila njemu sa strane. Neviđena snaga se krila u njemu. Jednom sam pobijedio na natjecanju u Muscle Beachu, kada sam zgibove napravio sa 100 kila, a sklekove na razboju sa 150. Eder je sa toliko kila radio svoje 10x10 serije. Kada je došao na plažu, i zrak se užario oko njega. Nešto posebno je zračio iz njega. Ljudi su se njega sjećali dugi niz godina i pričali su o njemu.”
"Pola vremena smo se zabavljali atrakcijama” sjeća se Tanny. „Natjecali smo se u najrazličitijim atletskim točkama – atrakcijama. Željeli smo pokazati, da smo u svemu dobri, ne samo u oblikovanju tijela. Da smo najbolji. Preko vježbi na kolutu do najrazličitijih predstava artista držača. Često smo nešto radili zbog oklade, sjećam se da sam jednom tako zaradio tisuću dolara.”
Zeller: "Možemo mirno reći da je bodybuilding i Muscle Bech bio naš način života. Izvor neprekidne zabave i vječnog priljateljstva. Natjecanja su samo dolazila, nismo živjeli za natjecanja, nismo zbog natjecanja radili ono što smo radili.”
"Ne mogu vjerovati," kaže Koszewski, "da se danas natjecatelji nisu u stanju za dva tjedna pripremiti za slijedeće natjecanje. Tada nije bilo nikakvih „pripravaka” i metoda, ako si bio u formi tada si doista bio u formi i gotovo. Mogli smo ići svaki tjedan na natjecanje.”
Koeing je istaknuo da je pored oblikovanja tijela, bilo i brojnih drugih aktivnosti. Jogginga ili kardio vježbanja u današnjem smislu nije bilo, ali za tim na plaži nije ni bilo potrebe, jer je tamo uvijek bilo prilike za neki sprint ili surfanje. Između treninga čovjek je tijekom dolaska-odlaska napravio par zgibova ili sklekova na razboju, samo tako, fore radi.
Blizina centra show biznisa je privukla artiste sa svih strana svijeta. Navratili su ovdje najveći artisti iz cirkusa i umjetničkih predstava, akrobati, radile su se piramide od ljudi, bilo je i plesača. Bio je doživljaj doći ovamo, s jedne strane zbog otvorenog prostora i plaže, s druge strane jer su ovdje svi mogli isprobati jedan pravi, izazovni trening. Bilo kada. Sve je bilo spontano i neponovljivo. Mi, mještani smo redovno tamo trenirali, i svaki dan smo imali nekakvog gosta, po jednu zvijezdu velikog imena iz show-biznisa ili sporta. Kada su se pojavili velikani pankracije (hrvanja slobodnog stila), kao što su Hans Steinke, Jim Londons, Bill Markus, pripremili smo treninge koji su ostali u trajnom sjećanju. To ipak nije mala stvar, kada ti takve figure urlaju četiri centimetara od lica tijekom bench-pressa, potiču te da napraviš još jedan…
"Na trgu je bila jedna platforma koja je služila za stajanje na rukama, što zapravo nije bio ništa drugo nego drveni okvir, na koji su pričvrstili savinute cijevi (kao ručke) na kojima su pokušavali što duže ostajati u ravnoteži. Jedna od uobičajenih proba snage izgledala je tako da smo jednu malu platformu s ručkama prema dolje gurnuli u mekani pijesak, i tu platformu su morali odgurati tako potisnutu u pijesak od mjesta za treniranje do mora i natrag. Onome koji je to u pognutom položaju i uspio napraviti mišići su gorili.”- prisjećao se Gold.
Joe Gold: "Svi smo do svoje starije dobi postigli nešto, postali smo uspješni u tome što smo radili. Ne bih rekao da smo svoju mladost profućkali. Uopće nismo.”
Art Zeller: "Bili smo mladi, nismo marili za budućnost, jer smo dobro znali da ćemo za rad i odgovornost i kasnije imati vremena. Imali smo vremena postati ozbiljni kasnije.
Seymour Koening: "Tamo su se rodila prijateljstva za cijeli život. Bili smo složni. Bili smo prijatelji i tako smo i trenirali zajedno, jedan od drugog smo svaki put izvlačili maksimum.”
Armand Tanny: "To je bila jedna epoha. Oblikovanje tijela tj. bodybuilding je već tada krenuo na svoj osvajački put, a mi smo svjedočili njegovom rođenju. To je bio raj.”
Zabo Koszewski: "Sa prijeteljem smo ljetovali '50-te. Autom smo putovali od Floride do Kalifornije. Kada smo u Los Angelesu stigli na Muscle Beach, rekao sam: ja ću ostati ovdje, i gotovo! Ja ovdje pripadam.''
Po P.L.-u sastavio: SzR