Hrvatska ženska reprezentacija je ove godine postigla hvale vrijedne rezultate. Nakon uspješnog otvaranja natjecateljske sezone na austrijskom cup-u 1.10., zaputili smo se prvo na svjetsko prvenstvo u Novi Sad, a vikend poslije na veliki grand prix Pepa-Opava u Češkoj.
Svjetsko prvenstvo u Novom Sadu za mene će uvijek imati posebno značenje. 11 mjeseci nakon poroda obranila sam svoju titulu iz 2009.g. i osvojila prvo mjesto u bodyfitness kategoriji do 163cm. Bila sam-i još uvijek sam-izuzetno ponosna na sebe i na svoje tijelo što je izdržalo sve napore s kojima se borilo da ponovo izađem u pobjedničkoj formi. Sve to, naravno, ne bi bilo moguće bez pomoći mog sponzora Scitec Nutrition-a kojem se ovim putem još jednom od srca zahvaljujem! Kao što znate, još dojim svoju bebačicu pa sam prolazila određene poteškoće vezane uz punjenje pred natjecanje. U tome su mi pomogli savjeti našeg trenera reprezentacije-Maria Jarnečića-čije je iskusno oko vidjelo kad i za koliko moramo podići unos ugljikohidrata koje je moje tijelo nemilice trošilo na laktaciju. Ali dala sam sve od sebe i moj trud bio je nagrađen. Konkurencija je bila jaka u mojoj kategoriji pa sam se tako borila s dotad aktualnom svjetskom prvakinjom, Ukrajinkom Olgom Muntian-inače mojom prijateljicom s kojom uvijek nađem vremena razmijeniti novosti za vrijeme vaganja i čekanja iza bine, zatim talijankom Michela Fre (2. Mjesto na Arnold Europe 2011), aktualnom europskom prvakinjom Ruskinjom Tatianom Lanskikh, finalistkinjom svjetskog prvenstva 2010. Finkinjom Kati Alander te mnogim drugim izvrsnim natjecateljicama iz raznih krajeva svijeta. Djevojke su došle izvrsno pripremljene i borba je bila tako jaka da se aktualna evropska prvakinja, Tatiana, čak nije uspjela plasirati u finale. Malo je nedostajalo da takvu sudbinu doživim i ja jer sam u finale ušla kao šesto plasirana. Međutim, imala sam još jedan dan 'fore' za postići optimalan nivo punoće mišića i iskoristila sam priliku tako da sam sutradan u finalu briljirala i glatko osvojila prvo mjesto. T-walk je izvrsna novina koja omogućuje sucima da pobliže promotre svaku finalistkinju i uoče detanje koji inače ostanu neprimjećeni tijekom vrlo kratke prezentacije usporednog pozinga u finalu.
Napominjem da je to bila najbolja moguća forma koju sam mogla postići usljed svoje postporođajne situacije i to nije maksimum koji ja mogu dati. Ipak, bilo je to dovoljno za prvo mjesto i suze radosnice slijevale su mi se niz lice kad su me proglasili prvom. Dr. Rafael Santoja, upoznat s mojom situacijom i trudom koji sam uložila u ove pripreme, javno se obratio svim prisutnima u dvorani i izrekao prekrasne riječi hvale što me je potpuno 'slomilo' i teško mi je uopće opisati kako sam se osjećala. Srce mi je bilo ispunjeno jakim osjećajem olakšanja i ponosa i samo sam mogla misliti na moju malenu i kako sam sve ovo napravila radi nje da bi jednog dana mogla biti ponosna na svoju mamu. Velike muke prolazila sam taj vikend što zbog mastitisa kojeg sam za dlaku izbjegla usljed silne laktacije i nemogućnosti dojenja, što zbog silne tuge koju sam osjećala jer sam prvi put bila odvojena od svog djeteta na tako dug period. Fantastičan vikend za mene!
Naše djevojke, Vanja Sajko, Veronika Blažev i Eva Rusan postigle su također rezultat za pamćenje. Iako nezadovoljna svojom formom, Eva je osvojila vrlo dobro 11. mjesto u kategoriji do 168cm, dok su Vanja i Veronika završile u top 10 najboljih u vrlo jakoj kategoriji preko 168cm. Cure, čestitam vam još jednom-to je velika stvar osvojiti takve plasmane na svjetskom prvenstvu.
Apsolutnu bodyfitness kategoriju osvojila je aktualna apsolutna evropska prvakinja, Ruskinja Yulia Ushakova, pobjednica Vanjine i Veronikine kategorije. Čini se da se nastavlja 'trend' favoriziranja vrlo dobro definiranih djevojaka s ne-prevelikom mišićnom masom što meni savršeno odgovara budući da se i sama uredno nalazim u takvom rangu. Nagodinu će moja situacija biti nešto jednostavnija jer ću moći odraditi pripreme kako sam ih i radila sve ove godine, biti će mi se lakše puniti i dehidrirati i u tom duhu sam se već počela pripremati za natjecanja 2012.g.
Nakon završetka svjetskog prvenstva koje se odvijalo tijekom vikenda 14-17.10., hrvatska reprezentacija je 21.10. otputovala u Opavu u Češkoj kako bi nastupila na već dobro nam poznatom grand-prixu. Pepa-Opava je moje omiljeno međunarodno natjecanje s kojeg već brojim apsolutne titule iz 2008. i 2009.g. Ponesena osjećajem spokoja i zadovoljstva zbog osvojene svjetske titule, to natjecanje 'odradila' sam kao nijedno dosad. Osjećala sam se kao da lebdim 2 metra iznad zemlje te me neki propusti u samoj organizaciji natjecanja nisu mogli uznemiriti i odnijela sam pobjedu u niskoj bodyfitness kategoriji i zatim u apsolutnoj bodyfitness kategoriji. Propusti su se desili u prozivanju natjecateljica na izlazak na binu te su Vanja, Veronika i Eva jedva uspjele nastupiti u svojoj kategoriji. Međutim, sve se izvrsno odvilo na kraju te su djevojke osvojile vrlo dobre i odlične plasmane. Eva se plasirala 7., a Veronika 5. u visokoj bodyfitness kategoriji, dok je Vanja, pobjednica visoke kategorije, završila četvrta u apsolutnoj body fitness kategoriji. Cure, izvrstan završetak jesenske sezone natjecanja!
Naši dečki, klasičari Sandi Imerović i Zlatko Piralić su nastupili u zavidnoj formi što je rezultiralo Zlatkovim 7. i odličnim Sandijevim 2. mjestom u vrlo teškoj konkurenciji. Pepa-Opava za njih je bila izvrsna prilika da se 'okušaju' na bini prije nastupa na nadolazećem svjetskom prvenstvu u Estoniji. Bio je užitak razmjenjivati iskustva s njima i bilo je vrlo simpatično kako smo pazili jedni na druge.
Ali natjecanje tu nije završilo i na opće iznenađenje svih nas, pozvana sam natrag na binu nastupiti u apsolutnoj ženskoj kategoriji gdje sam 'odmjerila snage' s apsolutnom pobjednicom bikini kategorije. To je bilo nešto potpuno neočekivano jer nisam imala pojma da je tako nešto uopće moguće budući da je riječ o dva praktički različita sporta. I tu sam odnijela pobjedu i mojoj sreći više nije bilo kraja. Završila sam jesensku sezonu natjecanja na najbolji mogući način.
Na samom povratku kući već sam osmislila plan za dalje i željna 'hard core' treninga vratila sam se u teretanu nakon samo tri dana odmora. Željna sam daljnjeg napredovanja u svojoj sportskoj karijeri i ozbiljno sam pristupila ostvarivanju tog cilja te sam zadržala 'čistu' prehranu, počela trenirati po novom programu i ne osjećam nikakvu želju za odmorom i kolačima J U petak, 28.10. Vanja me ugostila u Viti, teretani u kojoj radi, i odradile smo izvrstan trening ramena i ruku (mišićne skupine na kojima smatram da trebam još raditi). Oduševljava me Vanjin pristup tjelograditeljskom načinu života koji je vrlo sličan mom te razmjenjujemo iskustva i spoznaje kako bi izašle u još boljoj formi iduće godine.
Pohvale upućujem našoj cijeloj ekipi, našoj reprezentaciji: Nadi i Damiru Siseru i neizostavnom Mariu Jarnečiću. U svakom trenutku su bili tu za nas i pazili da nam ništa ne nedostaje. Uz takvo vodstvo, dobri rezultati nisu bili upitni. Napredovali smo i sazreli kao reprezentacija i uz dobro društvo Sandija i Zlatka, kao i Antonia Furića i našeg Micija koji su nam mnogo pomogli, vraćali smo se kući svi ozarena lica. Osobno jedva čekam naše iduće druženje i nek nam opet bude ovako plodonosno!
Zrinka Fišer