Vjerujemo kako vam Milana Dotlića i ne moramo posebno predstavljati. Splićanin sa adresom u Zagrebu je ove godine pobijedio na prvom Strongman natjecanju (sa Hr natjecateljima) koji se održao u sklopu Scitec Power Day-a, 3.4.2011. Milan je također jedan od istaknutijih powerliftera koji trenira u dizačkom klubu Metalac u Zagrebu. Milanov potencijal nije ostao nezapažen. Na preporuku Marina Vlahovića, Milan je pozvan od strane federacije „World's Natural Strongman Federation“ u Mađarsku na ovogodišnje finalno strongman natjecanje. Čestitamo i ovim putem Milanu na debitantskom nastupu na jednom međunarodnom strongman natjecanju gdje je predstavljao Hrvatsku! Milana smo zamolili da nam napiše izvještaj, evo što je napisao:
 

Organizacija World's Natural Strongman Federation je finale za 2011-u godinu organizirala u Mađarskom gradu Veszprem. Natjecanje se odvijalo u Veszprem Areni koja prima oko 5000 gledatelja te je sve snimano za Mađarsku nacionalnu televiziju. Prisustvovali su natjecatelji iz 22 zemlje (uključujući Hrvatsku) i zbog velikog broja finalista odabrane su samo 4 discipline.

Dio strongman natjecanja sa navedenog natjecanja u Mađarskoj (Milan stoji drugi s lijeva)

Ja sam se zbog nedostatka opreme mogao jedino pripremiti za otprije najavljeni Tire Flip i Farmers Walk. Dan pred natjecanje sam saznao da je F. Walk izbačen i umjesto njega će biti Yoke od 440 kg, tako da sam na kraju bio spreman samo za jednu disciplinu.

Pola sata pred natjecanje sam se raspitivao o tehnici za Atlas Stone i tu su mi puno pomogla 2 Strongman natjecatelja iz Srbije, Darko Kalinović (nažalost nije se natjecao taj put) i David Đorđević.

Atlas Stone-se smo dizali po principu da bi se unaprijed javili ako želimo pokušat dignut kuglu koja je na redu i onda bi birali jednu od 3 visine (mislim da je najmanja bila oko 1.20 m, a najveća oko 1.55 m).

Na treningu u dizačkom klubu Metalac u Zagrebu

Ja sam, naravno, izabrao prvo najlakšu da uopće osjetim kako je to dizat, jer sam ih tad prvi put vidio uživo...

Kako mi se ljepilo još nije dobro uhvatilo za ruke, sa tom najmanjom kuglom sam imao i najviše problema. Jednostavno je nisam mogao uhvatit koliko su mi se ruke po njoj sklizale.

Za sljedeću sam izabrao kuglu od 140 kg, al na drugu visinu (jer se bodovi za kuglu onda množe sa 2). Pošto je ljepilo na rukama napokon "sjelo", digao sam je bez ikakvog problema.

Odlučio sam preskočiti kuglu od 150 kg i pokušat dignut onu od 160. Ta mi je vjerojatno išla lakše i od ove prethodne, isto na drugu visinu. Poslje mi je bilo žao šta nisam sačuvao jedan pokušaj za nešto teže (imali smo samo 3 dozvoljena pokušaja).

Slijedeća disciplina je bila Tire Flip od 500 kg...

Milan prilikom treninga za strongman natjecanje - Tire Flip sa gumom od 600 kilograma:

Za tu disciplinu sam bio siguran pošto sam vježbao sa gumom od 600 kg pred natjecanje. Problem je bio šta sam imao jako veliku pauzu između zadnjeg pokušaja na Atlas Stone-sima i Tire Flipa. Trebao sam se 3 puta zagrijavat, al sam svejedno krenuo na gumu skroz hladan. Nije bilo neke manje gume sa strane na koju bi se mogli zagrijavat, kako sam se i navikao, već smo odmah išli na radnu. Nažalost, kod tog pokušaja sam odmah istegao lijevi lat i oba bicepsa. Na kraju je nisam uspio ni jednom okrenut i tu nisam dobio nikakve bodove.

Sljedeća disciplina na redu je bio Yoke...

Isto kao i sa gumom, nismo imali nešto manje za zagrijat se, nego odmah na 440 kg...Tu, zbog moje nepažnje, nisam primjetio da mi je prenisko postavljen, otprilike na visinu četvrt-čučnja.

Stvar sa Yoke-om je što to nije savitljiva šipka za dizanje utega od 2.8 cm, već šipka od punog željeza od nekih 8-10 cm, bez ikakvog hrapavog dijela. Pošto nisam imao pojma kako je namjestit ispod trapeza (jer mi je od tu sklizala), odlučio sam je postaviti na vrh. Trebalo mi je jedno 10 s da se ispravim sa tom svom težinom i na kraju sam izgubio ravnotežu nakon prvog koraka. Na kraju sam tu dobro i prošao, jer nekoliko njih nije uspilo niti dignuti. Usput sam i prilično gadno ozlijedio SI zglob.

Strongman disciplina - Yoke

Zadnja disciplina je bila Power Stairs...

Za razliku od klasičnog P. Stairs-a (3 utega i 5-6 stepenica), mi smo imali 7 utega, al po 2 stepenice. Prvi set utega, od 150 do 220 kg je bio cilindričnog oblika i to smo više-manje svi digli. Drugi set od 250 do 300 kg je imao jako čudan oblik, vrh u obliku prizme sa malim stepenicama, donji dio u obliku kocke. Bilo ga je jako nezgodno dignuti, ne zbog težine, već same dužine tih utega i visine stepenica. I kad bi se potpuno ispravio, falilo bi 10 cm do stepenice. To nitko nije uspio dić osim par jako visokih natjecatelja i ovih koji su već radili sa istim utezima. Poslje sam skužio tehniku, al nažalost prekasno.

Strongman trening discipline: Car Push

Sve u svemu sam bio jako zadovoljan, ne toliko plasmanom (19.), nego cijelim iskustvom. Da se natjecanje ponovilo za par dana, siguran sam da bih puno bolje prošao. Sama snaga nije bila dovoljna, falilo mi je jako puno tehnike i iskustva. 

Pošto sam pozvan i na iduće natjecanje (koje će se vjerojatno održati u Australiji), počinjem trenirati sa strongman rekvizitima, da se opet ne dogodi da budem nespreman i gubim bodove na tehnikalijama...

Eto, toliko od mene, nadam se da ću se sa idućeg natjecanja javiti sa puno boljim plasmanom!

Pozdrav!

Milan Dotlić