Opti-Slin je prvenstveno registriran kao sredstvo za kuru mršavljenja, optimalizira inzulinski sustav. Većina korisnika međutim ne zna, što znači optimalizirati inzulinski sustav. Zadržavanje inzulinske osjetljivosti je jedan od važnijih čimbenika dugog i zdravog života. Zato aktivnosti koje povećaju inzulinsku osjetljivost ili značaj uporabe dodataka prehrani čine više od samog sagorijevanja masti.

Veći dio stanovništva na zemlji pati od debljine, a ne od gladi, zato je aktualno baviti se problemom pretilosti i s time povezanim teškim bolestima. Jednu trećinu smrtnosti u svijetu uzrokuje istih 10 čimbenika. Od tih deset, pet je usko povezanih s debljinom i neposredno povezanih sa smanjenjem (rezistencijom) inzulinske osjetljivosti ogranizma. Ovi čimbenici u rastućem nizu po riziku smrtnosti su slijedeći:
Fizička neaktivnost
Mali unos svježeg povrća i voća
Visoki indeks tjelesne mase (BMI)
Visoka razina kolesterola
Visok tlak

U ovom članku bi željeli ukazati na povezanost između kronične debljine i inzulinske osjetljivosti.
 

Dva oblika pretilosti i njihov rizik

Masne naslage na trbuhu nazivamo još i centralnom ili androidnom debljinom, gdje se masne naslage nalaze isključivo u trbušnoj šupljini. Ova vrsta debljanja se javlja uglavnom kod muškaraca i bolje reagira na smanjenje kalorija i manje na povećanje fizičke aktivnosti. Mada ovo neki smatraju jednim od znakova muškosti, očekivana duljina života i kvaliteta života kod ovog tipa debljanja je najviše ugrožena!

Drugi tip debljine je periferni ili kruškasti oblik, koji se lokalizira na zadnjem dijelu bedara i stražnjici, i karakterističan je za žene. Ovaj tip debljine bolje reagira na povećanje fizičke aktivnosti, nego na stege u prehrani. Sa povećanjem debljine višetruko raste šećerna bolest, žučni kamenac, smrtnost nakon operacija, bolesti srca i krvo-žilnog sustava (moždani udar, srčani infarkt, itd.) zloćudni tumori, ali čak i rizik od samoubojstva.

Inzulin
Nakon jela hranjive tvari se u crijevima razgrađuju na svoje osnovne gradivne elemente i nedugo zatim dospijevaju u krvotok. Ali dospijevanje hranjivih tvari u krvotok nije dovoljno. Većina naših stanica se ponaša kao strogo dresiran pas čuvar. Uzalud bacamo sočni komad mesa, neće ga zgrabiti dok mu vlasnik ne dozvoli. Na apsorbiranje hranjivih tvari inzulin daje dozvolu. Naša gušterača reagira na povećanje razine šećera u krvi i pomoću stanica koje proizvode inzulin (Langerhans-otoci) pošalje inzulin u krvotok. Stanice tkiva preko receptor-molekula registriraju prisutnost inzulina. Inzulinski-receptori, također bjelančevinskog karaktera, kao sitne igle probadaju staničnu opnu. Površina receptora strši prema van iz stanice, i može vezati cirkulirajući inzulin. Nakon nastanka spoja prostorna struktura (sklop) receptora se mijenja, a ta promjena prelazi i na unutarnju staničnu stranu receptora. Promjenu strukture na unutarnjoj strani registriraju molekule transmiteri koje se nalaze u blizini, koje su također bjelančevinske prirode i pokreću strujanje informacija u više strana. Jedan od najvažnijih koraka je apsorbcija šećera (i ostalih hranjivih tvari, aminokiselina, itd.), ali preko ostalih transmiter molekula signal mijenja aktivnosti pojedinih naših gena, pak čak i diobu stanica.
Ranije spomenute molekule, koje vežu šećer, na utjecaj inzulina se ugrađuju u staničnu opnu, otvara se mogućnost ulaska šećera. Čim stanica dođe do odgovarajuće količine šećera, stanica opozove vratašca za primanje šećera ispod stanične opne.
 

Poremećaji inzulinskog sustava, inzulinska rezistencija
Najpoznatija dva poremećaja inzulinskog sustava su nedostatak inzulina, odnosno nesposobnost registriranja inzulina. Inzulinska rezistencija nastaje tada kada ne registriramo prisutnost inzulina, jer su receptori inzulina oštećeni, odnosno, smanjio im se broj. Taj proces vodi prema nastanku šećerne bolesti tzv. tipa II., koja je stečena bolest, u 90% slučajeva se radi o ovom tipu bolesti, i njihovoj pojavi kumuju uzroci načina života: pretilost, stres, neaktivnost i konzumiranje alkohola.
Staro je opažanje da je u pretilih ljudi koncentracija inzulina veća nego kod onih koji nisu debeli. Veća razina inzulina je posljedica neosjetljivosti receptora inzulina, jer «gluhi» sustav reagira samo na viši prag podražaja, dakle gušterača je primorana proizvesti više inzulina. U toj inzulinskoj rezistenciji inzulinska osjetljivost masnog tkiva, jetre i mišićnog tkiva se također smanjuje. Pretilost je usko povezana s rezistencijom, što su masne stanice veće, s tim su manje osjetljiva tkiva na cirkulirajući inzulin. Uslijed neosjetljivosti hranjive tvari ne stižu do stanica, stanice gladuju.
 

Posljedice
Visoka razina inzulina ima tri važna negativna učinka:
1.Tijekom godina polako smanjuje osjetljivost inzulinskih receptora.
2.Inzulin potiče sintezu onih enzima, koji od ugljikohidrata na kraju proizvedu masti.
3.Brzo povećanje inzulina prati nagli pad šećera u krvi, što aktivira centre za glad u mozgu!

Trajno visoka razina inzulina tijekom godina i povišena razina šećera u krvi imaju ogroman broj daljnjih štetnih posljedica:
Kao utjecaj neosjetljivosti smanjuje se primitak glukoze u mišićima. Mišićni potencijal se kvari.
Uslijed inzulinske rezistencije smanjuje se apsorbcija aminokiselina u mišićima. Započinje razgradnja mišića.
U bubrezima raste povratno crpljenje natrija i vode, raste volumen cirkulirajuće krvi.
Iz vegetativnog živčanog sustava se pojačava oslobađanje noradrenalina, koji povećava krvni tlak.
Na utjecaj inzulina se stjenke krvnih žila zadebljaju, njihov presjek postaje uži, raste krvni tlak.

Proizvodnjm dušičnog oksida (NO) u stjenki krvnih žila mogućnost širenja se smanjuje, raste krvni tlak.
Šećer povećane koncentracije sposoban je napraviti spoj s kolagenima – bjelančevinama leće oka. S time promijeni sposobnost propuštanja svjetla, i uzrokuje smetnje vida. Električna izolacija perifernih živaca osigurava strukturu zvanu mielinska ovojnica. Glukoza je sposobna spojiti se na bjelančevine tog izolacijskog sloja, i na taj način oštećuju provođenje podražaja.

Još bi mogli dalje nabrajati štetne učinke povećane razine šećera i inzulina u krvi. Među šećerašima smrtnost je 3 puta veća, skoro 2 puta više vremena provode u bolnici, 10 puta češće imaju problema s vidom i 20 puta češće gube ekstremitete. Sve to je usko povezano s neodgovarajućom prehranom i pretilosti.
Umjesto zastrašivanja stavimo naglasak na preventivu. Nastanak inzulinske rezistencije se lako može zaustaviti ishranom i vježbanjem. Svakodnevno gibanje koje potroši 500 kcal smanjuje rizik 6%. Djelotvorne tvari Opti-Slina (4-hidroxyizoleucin, ekstrakt cimeta, alfa-liponska kiselina i krom-pikolinat) dokazano smanjuju rizik nastanka inzulinske rezistencije, obećavaju mogućnost prevencije uz zdrav način života.
4-hidroxyizoleucin je ekstrakt Trigonella foenum-graecuma, koji jača sposobnost odašiljanja signala inzulinskog receptora unutar stanice čime jača djelovanje inzulina u perifernim tkivima (srce, jetra, skeletno mišićje). Redovito uzimanje cimeta 5-6 grama dnevno smanjuje inzulinsku rezistenciju, i količina lijekova za već postojeću šećernu bolest II. tipa se znatno može smanjiti. Kromom se može zaustaviti i preokrenuti inzulinska rezistencija koja je nastala uslijed visoke razine masti i šećera u prehrani, i može se smanjiti plazma-trigliceridna razina koja je ozbiljan rizik za srce i krvožilni sustav. Alfa-liponska kiselina je uspjela povećati inzulinsku osjetljivost stanica skeletnog mišićja čak 60-65%. Sposobnost glikozne oksidacije skeletnog mišićja (proizvodnja energije) je povećana 33% , a glikogensku sintezu mišićja (čvrstoću i kondiciju tj. izdržljivost mišića) poboljšao 38% .
 

Sažetak
Tijekom povećanja mišićne mase može se primjetiti trajno visoko lučenje inzulina, što povećava rizik kasnije inzulinske rezistencije i brojnih bolesti. Redovita stroga stega u ishrani samo za sebe oštećuje signalni sustav inzulina, što tijekom dijete pojačavaju sagorjevači masti, efedrin, amfetamini, itd. Djelotvorne tvari Opti-Slina dokazano pomažu u usporavanju i preusmjeravanju štetnih procesa koji zahvaćaju široke narodne mase!