Tijekom i poslije treninga u našem se organizmu događaju hormonalne promjene što su posljedice procesa proizvodnje energije. Ova tema je veoma komplicirana i složena, ali – zbog značaja hormona – ipak je moramo analizirati.
Hormoni upravljaju našim životima na jedan vrlo tajanstven način. Jako mala količina jednog datog hormona će odrediti hoćemo li biti lijepi ili ružni, dobro raspoloženi ili mrzovoljni, volimo li ili mrzimo, hoćemo li biti visoki ili niski, ... Jednom riječju, usprkos njihovoj maloj količini i masi, oni upravljaju ljudima.
Hipofiza je vrlo mali dio mozga koji nije veći od jednog graška, i teži manje o grama.Hipofiza šalje upute i naredbe drugim žlijezdama u tijelu, ona kontrolira količinu hormona u tijelu pa možemo reći da ona naređuje drugim endokrinskim žlijezdama. Endokrinska žlijezda je žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, što znači da ona pusti svoje produkte u naše tijelo, a ne van njega. Ove žlijezde izljučuju više od 20 vrsta hormona u krv, a ona ih prenosi ravno na potrebno područje. Zato, pomislite na to da svaka kap izgubljene krvi sadrži i te dragocjene hormone.
Hipofiza svoje naredbe dobiva od iznad nje smještenog hipotalamusa (slika). To je ona ključna tokčka gdje se živčani impulsi preformiraju u hormonalne. Dakle, hipofiza i hipotalamus su računala koji daju mehanizam upravljanja hormonima. Hipofiza, na naredbu hipotalamusa „ubrizga“ hormone u krv, a ti hormoni će ostale žlijezde (npr. štitnjača, spolna žlijezda) stimulirati da oni počnu proizvoditi svoje hormone. Kao da to nije i ovako dosta komplicirano, priroda je još više zakomplicirala stvar. Svaka izlučevina sadrži u sebi ključ koji otvara samo ona vrata gdje dati hormon mora djelovati.
Jedan primjer: hormon hipofize koji treba aktivirati žlijezdu sa spolnim hormonima, neće aktivirati npr. štitnjaču, jer mu taj ključ to ne dozvoljava. Ali, savršenstvo hormonskog sustava tu ne posustaje. U slučaju da endokrinske žlijezde proizvode dovoljno hormona, ti hormoni nose i poruku da hipofiza treba smanjiti izlučivanje svojih hormona. Stručni izraz za tu pojavu je „feedback“.
Hormone bismo mogli nazvati i tekućim živčanim sustavom koji za prijenos podataka koristi krvne žile. Jedno od najvećih čuda na svijetu je što taj hormonski sustav radi besprijekorno i bez komplikacije kod većine ljudi. Zamislite, razlika je mala na odnusu na normalu, a u tijelu se događaju ozbiljne promjene, što ćemo vam objasniti preko primjera štitnjače.
Štitnjača
Štitnjača je
teška otprilike 25 grama i nalazi se pored dišne cijevi (slika). Ona izlučuje 2
hormona koji upravljaju cijelim metabolizmom i kontroliraju čak i disanje.
Štitnjači je za pravilan rad potreban jod. Ako nam nedostaje joda u organizmu,
od smanjene će funkcije štitnjača biti natečena, a pacijent će imati nizak puls
i bit će umoran, moguće je da će osjećati hladnoću.
HGH – Hormon rasta
Hormon rasta (HGH- Human growth hormon) je polipeptidski hormon. On se sastoji od, po posebnoj strukturi određenih aminokiselina, koje peptidski sklopovi drže zajedno. U HGH-u ima 191 (!) aminokiselina. Proizvede se i skladišti u hipofizi, a jedan je od najjačih hormona i ima utjecaj na skoro sva tkiva u tijelu. Organizam ga izlučuje u specijalnim situacijama, kao na primjer u slučaju niske razine šećera u krvi, tijekom spavanja ili tijekom nekih fizičkih napora. HGH-receptore su otkrili u mišićnom-, koštanom-, masnom tkivu, odnosno u crijevima, jetrima i bubrezima. To potvrđuje da sva tkiva i organi reagiraju na taj hormon. HGH čini otprilike 8-10 % mase hipofize, što je oko 5-10 mg-a. Izlučivanje zavisi od više okolnosti, kao što su dob, spol i tjelesne karakteristike. To znači da je izlučivanje najveće u mladosti, da ženski organizam izlučuje veću količinu i da ljudi s velikom težinom imaju slabije izlučivanje. Kod muškaraca više od 15%, a kod žena od 25% „body mass“-a negativno utječe na izlučivanje HGH-a. – potvđuju mnoga istraživanja u Americi. To znači da što više masti imamo na sebi, to naš organizam teže reagira na HGH faktore.
Dnevna količina izlučivanja HGH-a se procjenjuje na oko 0,4-1 mg kod muškaraca. Taj se hormon nakon izlučivanja metabolizira u jetrima, pomoću čega jetra proizvode tzv. somatomedin i tako hormoni ostaju u krvotoku još 40-90 minuta.
Utjecaji HGH-a
1. U mladosti je HGH odgovoran za rast u visini, ali čim se dosegne genetski predodređena visina, ona više nema utjecaj na nju.
2. HGH pojačava proizvodnju RNA-a (ribonukleinska kiselina), pojačava transkripcijske procese u stanicama što znači da se proizvodi veća količina Messenger RNA , a ta kiselina je odgovorna za prijenos nasljednih informacija. Sinteza proteina će biti ojačana bez obzira na povećanje primanja aminokiselina.
3. HGH stimulira stanice da one primaju više aminokiselina za sintezu proteina, što znači povećanu mišićnu masu.
4. Pomoću HGH-a poboljšanje je vidljivo i u transportu aminokiselina preko staničnog membrana. Tako, povećana koncentracija aminokiselina u mišićnim stanicama prouzrokuje bolju sintezu proteina. Među pozitivnim utjecajima HGH-a za nekolicinu njih nije zaslužan sam HGH, nego jedan, već spomenuti polipeptid, a to je somatomedin. Najutjecajniji somatomedin nosi ime „C-somatodin“ ili „Faktor rasta 1“. Koncentracija somatomedina je najveća u 6. godini pa se s vremenom blago smanjuje. Somatomedin je sličan inzulinu, jer podupire primanje stanica i transport glukoze i aminokiselina te rezultira povećanu razinu glikogena i proteinske sinteze pa možemo reći da ima anabolička svojstva.
5. HGH rezultira i smanjenje kataboličnog stanja mišića i mobiliziranje masnih kiselina iz rezerve na mjesto sagorijevanja masti. Znači, on mijenja oksidativni metabolizam (oksidacija – sagorijevanje) tako da će umjesto glukoze i bjelančevina sagorijevati masti. Prema tome, možemo reći da HGH ima antikatabolički efekt, jer čuva mišiće i sprječava sagorijevanje bjelančevina. Iz tog razloga, dijeta i hipoglikemija stimulira ispuštanje HGH-a. Kruže neke priče o tome da uz to pojačano djelovanje masti možemo imati veći dopušteni unos kalorija tijekom uzimanja HGH-a, ali tu su tezu opovrgnula mnoga istraživanja.
Povećanje mišićne mase pomoću HGH-a ne znači nužno i povećanje snage. Istraživanja na životinjama su pokazala da povećanje mišićne mase možemo pripisati povećanoj proizvodnji kolagena u mišićnim stanicama, a ne djelovanju HGH-a na kontaktilne bjelančevine. Istina je da je jedan od rezultata veća mišićna masa, ali ne i jači mišić, jer je kolagen dio samo veznog tkiva, a ne mišić sam po sebi.
Slijedi nastavak ...