Sinoć je vremenska prognoza za cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo prognozirala nepovoljne vremenske prilike. Svi smo očekivali snijeg, ali mislim da nitko nije očekivao tolike oborine! Moji klinci su bili oduševljeni! Nema škole! Prvu stvar koju je moj sin napravio kada se je ustao iz kreveta je bila da je pogledao kroz prozor da vidi koliko je snijega palo. Osam inča snijega! Živim u Engleskoj većinu svog života ali moram priznati da do sada nisam vidio da je palo ovoliko snijega. Kakvu vrstu cipela da čovjek obuče kada je vani osam inči snijega? Na kraju sam se odlučio za Timberland čizme koje sam kupio u New Yorku prije 10 godina i koje do sada nisam nosio.

Odlučio sam izaći napolje i igrati se na snijegu sa mojim sinom koji ima 14 godina i sa svojom kćerkom koja ima 11 godina. Što je to sa klincima i snijegom? Nisu se nikako mogli zasititi. Moj sin se valjao po poljima prekrivenim snijegom od glave do pete. Naravno, nepotrebno je reći da su bili  mnogo bolji od mene u grudanju te sam stvarno dobio porciju snijega od njih.

To je trebao biti kraj mojih sniježnih avantura, na kraju krajeva, meteorolozi su preporučavali da se ne kreće na put automobilima ukoliko to nije krajnja nužda. Ja sam usprkos upozorenjima se odlučio odvesti u teretanu. Najveća pogreška koju sam napravio u zadnje vrijeme!

Snijeg je neprestano padao a uvjeti na cesti su bili iznimno opasni ali sam bio odlučan u svojoj namjeri da odem trenirati. Putovanje do teretane automobilom obično obavim za sedam minuta, danas mi je bilo potrebno 38 minuta! Kada sam stigao u teretanu već mi je svega bilo dosta. Bio sam ljut na sebe što nisam ostao kod kuće. Zasigurno, jedan propušteni trening ne bi učinio toliko štete?

Završio sam trening i odradio sat vremena kardia. Ostali članovi teretane su dolazili prekriveni snijegom tako da sam znao da i dalje vani pada intenzivno. Bilo je vrijeme za moj povratak kući. Moram priznati da nikada do tada nisam bio toliko uplašen vozeći automobil. Automobil sam parkirao na blagom usponu. Očistio sam snijeg sa njega i pokušao krenuti. Kotači su se samo vrtjeli u mjestu. Nisam mogao ići niti naprijed niti nazad. Zaglavio sam na sredini ceste. Bilo je još automobila koji su bili parkirani pored mojega pa sam morao biti oprezan. Ugasio sam automobil i ostavio ga na sredini ceste i odšetao do teretane po pomoć. Samo sam tražio nekoga da mi pomogne ga pogurati.

Kako sam se približavao recepciji teretane, jedan moj prijatelj mi je prišao i rekao: «Siguran sam da si zaglavio u snijegu i ledu?» Ja sam kimnuo. «Daj mi svoje ključeve! Pa zar ne znaš da crnci ne znaju voziti po snijegu? Vi niste programirani da funkcionirate dobro na ledu i snijegu.»

«Daj šuti.» Rekao sam mu. «Pa zar nisi gledao film Cool Runnings?» Da stvar bude smješnija on je sjeo za upravljač moga automobila i odvezao ga do glavne ceste gdje je cesta bila malo bolja radi sinoćnjeg čišćenja.

Stigao sam kući napokon ali mi je opet bilo potrebno preko trideset minuta. Pitao sam svoga sina je li čuo za  kliše o tome kako crnci ne znaju voziti po snijegu. Njegov odgovor je bio: «Zar to nisi znao tata? Pa zar ti živiš u špilji?» Možda sam samo ja loš vozač. Još uvijek istražujem.

Eddie Abbew